Na bh. političkoj sceni, gdje se krize smjenjuju brže nego godišnja doba, a optimizam je često pusta priča bez pokrića, iznova se pojavljuju isti akteri. U tom začaranom krugu, jedan od najupornijih igrača ponovno se stavlja u ulogu spasioca.
Lider HDZ-a BiH, Dragan Čović, već je godinama sinonim za obećanja o napretku i evropskoj budućnosti, no ta obećanja su često ostala samo na riječima. Njegova politička karijera obilježena je cikličnim pokušajima preuzimanja uloge glavnog motora promjena, a sve to uz neizostavnu podršku susjeda iz Hrvatske, s kojom njegovi interesi uvijek idu ruku pod ruku.
Ovaj politički veteran, čija je strategija usko povezana s naglašavanjem "promicanja evropskih vrijednosti", sada se ponovno javlja s izjavama o neophodnosti razgovora sa svim političkim akterima. Njegov najnoviji potez, najava sastanaka s političkim strankama iz RS-a i FBiH, dolazi u trenutku kada je politička kriza u državi na vrhuncu, a ključne odluke, poput usvajanja Reformske agende za povlačenje evropskih sredstava, blokirane su.
Dok se BiH bori s posljedicama hronične političke nestabilnosti, Čović se ponovo predstavlja kao jedini koji može pronaći rješenje i povesti državu naprijed. No, pitanje je hoće li ovoga puta optimizam zaista uroditi plodom ili će ostati samo još jedna u nizu političkih predstava.
Nimalo iznenađujuće, na sjednici se nisu pojavili ministri SNSD-a Staša Košarac i Srđan Amidžić nakon čega će sredstva koja je EU namijenila BiH propasti. I nakon ponovnog debakla Vijeća ministara, Čović ovakvom najavom o razgovoru sa političkim strankama pokušava sebe predstaviti kao spasioca BiH što bi vrlo lahko moglo proći i u EU.
Naravno sve uz pomoć HDZ-ovih zastupnika koji imaju svoje mjesto u Evropskom parlamentu među kojima se ističe nekadašnja bh. diplomatkinja Željana Zovko.
Da bi smirio sigurnosnu situaciju, za koju smatra da nije u potpunosti postignuta, Čović navodi kako nijedan vjerski objekat, aludirajući na Mostar i Stolac, neće biti izgrađeni bez poštivanja plana.
Ali zato sve što zamisli komponenta „H“ može biti izgrađeno iako je na kostima preminulih Bošnjaka čiji harem je oduzet još u vrijeme Austrougarske. Valjda se za Bošnjake ne mari a pogotovo za one koji su pod zemljom.
Svakome je jasno da Čovićeva borba za očuvanje unutrašnje sigurnosti u BiH je isključivo vezana za Hrvate odnosno za one za koje on i njegovi politički saputnici tako odrede. Njega nije briga za druge građane BiH iako bi trebao biti i njihov predstavnik ako je istinski „promicatelj evropskih vrijednosti“. Jer upravo na tim osnovama je i uspostavljena EU, jednakost svih građana bez obzira na pripadnost.
Čovićev poziv svim političkim strankama na razgovor se može protumačiti i na drugi način. Dugogodišnji mu partner, saputnik i saveznik na političkoj sceni je okončao političku karijeru. Odnosno Sud BiH, koji je osporavao godinama, mu je presudio i poslao ga u političku penziju.
Tolike godine savezništva s Miloradom Dodikom su ostavili traga i na Čoviću pa mu nije baš lahko gledati prijatelja kako pada. Svim silama će pokušati pružiti zadnju ruku spasa onome koji je i njega spašavao kada mu je to bilo potrebno.
Da ovaj savez odlično funkcioniše najbolji pokazatelj je nebriga Čovića za Hrvate u bh. entitetu RS. Umjesto da se zalaže da se i glas Hrvata iz ovog entiteta čuje u cijeloj BiH, odlučio se staviti na stranu Dodika kome je došao politički kraj.
„Promicatelju evropskih vrijednosti“ je u bojazni da se i njemu sprema ista sudbina kao i prijatelju Dodiku jer „i u zlu i u dobru“ su bili zajedno. Strah da se izmakne politička stolica je očito velika te će ovim razgovorima pokušati smiriti situaciju kako bi sebe sačuvao propasti u koju je otišao Dodik.
Odlazak sa scene ova dva političara, u kratkom periodu, bi bilo veliko iznenađenje koje bi značajno promijenilo političku sliku u našoj zemlji. Njihovi čvrsti i nepokolebljivi stavovi su našu zemlju umjesto trasiranja puta ka boljoj budućnosti vratili u neka stara vremena gdje zapravo Bošnjaci najviše ispaštaju.
Njihovi opozicionari se nameću kao bolje rješenje u ovom momentu ali s razlogom postoji bojazan da bi i oni došli u istu ravan kao SNSD i HDZ kada bi obavljali tako dugo vlast. Izlasku iz bh. političkog začaranog kruga se ne nazire brzo kraj te građanima ne preostaje ništa drugo nego da stvari uzmu u svoje ruke.
