Na današnji dan prije 33 godine, Sarajevo je izgubilo jednog od svojih najsmjelijih branilaca.

Pogibija komandanta Ramiza Salčina, nosioca najvećeg ratnog priznanja Zlatnog ljiljana ostavila je prazninu koju ni vrijeme, ni sjećanja ne mogu popuniti. A opet, njegovo ime i djelo i dalje žive u pričama saboraca, u ulicama i sportskim dvoranama koje nose njegovo ime, u srcima onih koji su svjedočili njegovoj hrabrosti i odlučnosti.

Ramiz Salčin bio je komandant teritorijalne odbrane glavnog grada, čovjek koji je od prvih dana agresije na Bosnu i Hercegovinu stajao na prvoj liniji i predvodio borce u najtežim bitkama. Njegova vizija i organizatorske sposobnosti odigrale su ključnu ulogu u prvim mjesecima otpora, kada su Sarajevo i Bosna izgledali napušteno i ostavljeno na milost agresoru.

Velid Bajramović, saborac i također nosilac Zlatnog ljiljana, prisjeća se tih dana sa posebnim emocijama:

'Moram reći da je Ramiz Salčin bio jedan veliki vizionar. Imao je samo 38 godina a maloprije sam rekao, uvijek mi je djelovao tako ozbiljno kao da ima 58. Znači, vidio je ispred ostalih. Prije početka oružane agresije na BiH, vidio je šta se sprema na ovom prostoru i učinio je sve da oganizuje ljude za odbranu i Sarajeva i BiH.

Salčin nije bio komandant koji se krije iza svojih boraca, nego onaj koji ide ispred njih. Na Žuči, u Nedžarićima, u svakom trenutku opsade bio je tu, rame uz rame s vojnicima, dijeleći s njima i strah i glad i nadu.

Safet Kešo, zastupnik SDA u Parlamentarnoj skupštini BiH, ističe njegovu dosljednost i hrabrost:

'Čovjek koji je sa riječi prešao na djela. to je primjer Ramiza Salčina, prvog, istinskog, ponositog čovjeka, patriote koji se nije plašio dakle ni linije, ni susreta sa smrću. A on je i prije toga bio pokazao svoj karakter u životu, taj se nije dao gaziti ni ponižavati.

I Adem je stajao uz komandanta Ramiza od prvog dana. Uzor i primjer jednog lidera mladi naraštaji mogu naći upravo u njegovim djelima

Za one koji su ga najbliže poznavali, Ramiz je bio vođa i čovjek koji je unosio povjerenje i snagu. Adem Salčin, njegov saborac, kaže:

'Čovjek iznad svega, insan u pravom smislu riječi. Volio je i cijenio sebe, svoje pretke, volio i cijenio Sarajevo, čitavu Bosnu i Hercegovinu i dunjaluk i sve čestite, normalne, bez obzira na vjeru i naciju.'

Njegov život prekinut je 22. augusta 1992. godine, kada je pogođen snajperskim hicem s neprijateljskih položaja u Nedžarićima. Pogibija komandanta Salčina bila je ogroman gubitak za Sarajevo, ali njegova žrtva i dalje obavezuje.

Danas, tri decenije kasnije, njegovo ime pronosi se osim institucija i mjesta koja ga nose, nego i kroz sjećanja saboraca, porodice i svih onih koji su zahvaljujući njemu i ljudima poput njega ostali u svom gradu i svojoj zemlji.

Ramiz Salčin je ostao kao simbolm vizije, hrabrosti i nesalomljivog duha jednog naroda koji je odlučio da živi slobodno. Njegova pogibija opomena je koliko je sloboda skupa plaćena, a njegovo nasljeđe podsjetnik da heroji ne umiru dok ih se sjećamo.

Prilgo radila Dea Bubić.