U svijetu gdje se tradicija često posmatra kao muzejski eksponat, Damir Imamović stoji kao živi dokaz da se prošlost najbolje čuva onda kada se o njoj kritički razmišlja i kada se ona beskompromisno živi.
Gostujući u večerašnjem izdanju emisije "Vaša sreća, naša radost", jedan od najznačajnijih bh. interpretatora sevdalinke otkrio je kako je njegov put od studenta filozofije do svjetskih pozornica bio sve samo ne planiran.
Zanimljivo je da Imamović u svijet sevdaha nije ušao s naučnim pretenzijama etnomuzikologa, već s čistom radoznalošću muzičara. Ipak, upravo mu je filozofsko obrazovanje dalo alat koji mnogima nedostaje.
Imao sam tu sreću da sam studirao filozofiju i radio stvari koje su mi donijele istraživačke, teorijske i analitičke vještine, objašnjava Damir.
Kada je prvi put stao pred mikrofon, shvatio je da sevdah nije samo pjevanje, već kompleksan sistem do čijih dubina mora doći sam. Ta istraživačka strast odvela ga je proteklog oktobra čak do Univerziteta u Kaliforniji (Santa Cruz), gdje je američkim studentima držao predavanja o intrigantnom odnosu sevdaha i ideologija.
Tokom emisije, poseban osvrt napravljen je na 2025. godinu. U vremenu brzih promjena i digitalne buke, postavlja se pitanje šta od naše kulture ima snagu da preživi.
Imamović se slaže s onom starom konstatacijom koja je preživjela vijekove: sve je prolazno, samo je sevdalinka vječna. Za njega, sevdah nije samo pjesma, već emotivni kod koji se prilagođava svakom vremenu, zadržavajući svoju srž netaknutom.
Bez prvobitnih ambicija, ali s ogromnim talentom i intelektualnom oštrinom, Damir Imamović je uspio sevdah ponovo učiniti relevantnim, ne samo u sarajevskim mahalama, već i u globalnim akademskim krugovima.
Sevdalinka je stvarno uvijek bila nekako pjesma čežnje. Čak i kad su nove pjesme koje su, možda, ljudi još ih nisu čuli, ne poznaju ih toliko, one uvijek imaju taj neki osjećaj koji te vodi prema onom kako je nekad bio život i kako si nekad ti živio.Da te suoči i sa samim sobom i tako. To je baš posebna stvar. A ljudi to i vole. Jeste primijetili koliko i za Novu godinu ljudi zapravo kod nas vole slušat muziku koja ih negdje vraća. U neke prošle nove godine, govori naš gost.
Godina koju ispraćamo za Damira je bila vrlo intenzivna. Radio je puno, nastupao, gostovao diljem svijeta.
Imao sam i divnu ljetnu seriju koncerata u Srzinoj kući. Bila je to jedna priča koju sam započeo još prije nekih možda i 15-tak godina kad sam snimio album Srzina kuća. Tad sam svirao prve koncerte u tom predivnom ambijentu. Taj muzej tradicionalne bosanskohercegovačke kulture. Ja to obično ljudima tako objašnjavam. Pa sam onda s tim malo stao zbog obaveza i produkcijskih nekih poteškoća. I stvarno sam vrlo, vrlo happy da sam ove godine učestvovao i na poziv Muzeja grada ali i Nedima Lipe kao organizatora. Uspjeli smo napraviti predivnu koncertnu seriju svake srijede tukom jula-augusta u Srzinom kući. I što kažu, tražila se karta više. Baš je bilo divno. I onda sam nakon toga otišao na turneju u Ameriku gdje sam bio neki mjesec dana svirao po raznim američkim gradovima. I tako da je baš bila intenzivna godina.
Nadam se da ćemo opet raditi Svrznu kuću naredne godine. Imam dosta poziva za koncerte i regionu. Vidjet ćemo šta će se sve od toga desiti. Ali prije svega toga nadam se da ću imati jednu mirnu, toplu zimu. Da neću puno da putujem. Pošto se nekako trudim da izbjegavam putovanje kad je ovako magla pa se letovi odkazuju. Pa bude stvarno komplicirano. I počeo sam raditi prošle godine na Sarajevskoj etnomuzikologiji. Na Muzičkoj akademiji što mi je vrlo interesantno, kazao je, između ostalog, Damir Imamović u 'Vaša sreća, naša radost' Hayat TV-a.
