Širom svijeta danas se obilježava Međunarodni praznik rada, dan posvećen radničkim pravima, podsjećanju na dugu i često krvavu borbu za dostojanstvene uslove rada. Ipak, u savremenom kontekstu, ovaj dan sve češće gubi svoju osnovnu svrhu i pretvara se u priliku za odmor i roštilj, dok su radnici i dalje suočeni s brojnim izazovima.
Prvi maj se slavi u znak sjećanja na radnički štrajk u Chicagu 1886. godine, kada je oko 40.000 radnika izašlo na ulice tražeći osmosatno radno vrijeme.
Sukobi s policijom bili su krvavi – više od 200 ljudi je poginulo, mnogi su uhapšeni, a osmero ih je osuđeno na smrt. Od 1889. godine, ovaj datum se zvanično obilježava kao Međunarodni praznik rada.
U Bosni i Hercegovini, Prvi maj je prvi put obilježen 1907. godine, iako su već godinu ranije održani protesti i štrajkovi. Tokom historije, radnici u BiH su se pridruživali svjetskom pokretu koji traži bolja prava, sigurnije radne uslove i pravedniju raspodjelu rada i bogatstva.
Danas, u mnogim državama, sindikati i radnička udruženja koriste ovaj datum kako bi na ulicama iskazali nezadovoljstvo postojećom socijalnom i ekonomskom politikom, posebno kada je riječ o statusu radnika, niskim platama, nesigurnim ugovorima i sve većem pritisku na radna prava.
U praksi, sve više ljudi Prvi maj povezuje s produženim vikendom nego sa radničkim pravima. U Bosni i Hercegovini, prvi i drugi maj su zvanični neradni dani, ali značajan broj radnika će ih, uprkos tome, provesti – radeći.
S druge strane, dio građana će iskoristiti ove dane za druženje, odmor u prirodi i, tradicionalno, dobar roštilj.
Na prostoru cijelog Balkana, proslava Prvog maja često je više stvar običaja nego borbe.
