Pčelari kažu da ovako nešto nikad nisu doživjeli. U samo par proljetnih sedmica polovina medonosnih pčela je uginula, u nekim krajevima košnice su ostale prazne. Izvještaji o naglom uginuću pčelinjih društava stižu iz skoro svih krajeva Srbije, prvenstveno iz Vojvodine, zatim iz zapadne Srbije, Pomoravlja i Šumadije.
Gubici pčela nisu novost, događaju se svake godine u određenom procentu i prihvatljivim se smatra sve do 30 posto. Nažalost, ove godine ti gubici su prema Savezu pčelarskih organizacija Srbije (SPOS) u prosjeku i više od 50 posto, a u određenim regionima i preko 90", potvrdio je dr Uroš Glavinić s Fakulteta veterinarske medicine za Nova.rs.
Prema navodima SPOS, još od zime su pčelari suočeni sa masovnim uginućem pčela, a drastični gubici nastavljeni su u drugoj polovini marta i početkom aprila.
O ovakvim masovnim uginućima počelo je da se govori u Sjevernoj Americi prije 20-ak godina i čitav fenomen nazvan je "Colony Collapse Disorder" (CCD) ili u prevodu, gubitak pčelinjih zajednica. Dosad je postignut kozensus naučne i stručne zajednice da do ovoga dolazi kao posljedica uticaja više različitih činilaca. Mogli bismo da ih podijelimo u sljedeće grupe: kvalitet i količina hrane za pčele; bolesti pčela; klimatski faktori; zagađenje životne sredine; tehnika pčelarenja. Svi oni u manjoj ili većoj mjeri utiču svake godine, ali ove su se složili tako da su gubici veći", objašnjava Glavinić.
I možda je većina pomenutih faktora u Srbiji vrlo prisutna, ali stručnjaci su izdvojili jedan koji bi mogao da bude glavni "krivac" za ovo što se sad dešava.
Tim naših istraživača sa Fakulteta veterinarske medicine koje vodi prof. Zoran Stanimirović smatra da je ove godine najvjerovatnije ključni problem bio sušna jesen i kraj ljeta, što je dovelo do ulaska pčelinjih društava u zimu sa hranom slabijom u proteinima (polen je izvor proteina za pčele). Uz taj nedostatak, sve ono što inače slabi pčelinja društva (upotreba pesticida u poljoprivredi, klimatske promjene, prisutne bolesti…) dovelo je do većih gubitaka", ističe Glavinić.
Naime, zbog nedovoljno hrane neke pčele uginule su prije vremena, a i one koje su preživjele bile su slabe i osjetljivije na druge pretnje.
Problem je ozbiljan i ukoliko bi se s ovakvim gubicima nastavilo narednih godine, posljedice bi mogle da budu dalekosežne. Pčele su najznačajniji oprašivači bilja, samim tim proizvodnja hrane bi bila ugrožena. Ipak, nadamo se da sljedeće godine neće biti ovako. Stanje je vrlo nepovoljno, ali ukoliko bismo preuzeli sve mjere da ove godine oporavimo društva, posljedice bi se mogle ublažiti", ističe sagovornik.
Pčelari će ove godine morati da se posvete tome da nadomjeste gubitak i proizvedu nova pčelinja društva, kaže, a to, nažalost, znači da će imati manji prinos meda. Ipak, ima neke dodatne savete.
Na neke od ovih faktora ne možemo da utičemo, ali može se raditi na upotrebi pesticida i komunikaciji pčelara i poljeprivrednika u tom kontekstu. Pored toga, možemo da pokušamo da riješimo i problem sa ishranom, tako što ćemo pčele prihranjivati sa nekim suplementima koji obogaćuju šećerne sirupe i pogače koje im pčelari inače daju. Upravo u tom smjeru bavimo se ispitivanjem ekstrakata iz ostataka od proizvodnje vine (komina grožđa) i pečuraka koji su bogati jedinjenjima blagotvornim po zdravlje pčela".
Problem ishrane, doduše, iza sebe ima i klimatske promjene, i zagađenje ugljen-dioksidom, i uništavanje staništa…
