Josipa Conju Pejakovića poznavao sam osobno.
Piše: Akademik Gradimir Gojer
Djelili smo sudbu kazališnu. Nikada nismo prijateljevali, ali mnogo smo se poštovali.
U trenucima mojih golemih ljudskih boli ovaj "gromadni" umjetnik pružio mi je ruku goleme ljudskosti. Ne želeći da povrijedim sujete bilo koga tko je pisao o čudesnoj Pejakovićevoj glumi pišem o jednoj ljudskoj nedostojnosti njegovih kolega glumaca....
Nedostojno mali broj glumaca ispratio je sa ovoga svijeta umjetnika Conju Pejakovića.
Oni pigmejci glume nisu, sad tek shvatam, i nisu bili dostojni ĐINA Josipa Pejakovića.
I još jedna napomena: Svojedobno sam nazočio rečenici koju je veliki pejaković uputio Svetlani Broz; Hajde usvoji me da mogu bar jedan dan biti: JOSIP BROZ!
Otišao je čestiti čovjek i veliki umjetnik Josip Pejaković.
Neka mu je vječna slava!
