Toliko je puta dao glas tuđoj emociji. Njegova pjesma nastavit će odjekivati i dalje kroz gradove, sokake, šume, livade, čuje se u žuboru Miljacke… I nikad neće utihnuti. Riječi o njemu živjeće sve dok mi živimo. Prenosićemo to i drugim generacijama, i onim sljedećim. I Halid će biti zauvijek dio života.
Ko to koga, brigo moja, danas pozdravlja i kojim to, brigo moja, tužnim pozdravom…
Bosna i Hercegovina – svoje dijete.
Narod – svoga pjevača.
Pjesma - svoju dušu.
Posljednji duet koji je snimio je “Godino vrela”, uradio je sa Edinom Dervišhalidovićem – Dinom Merlinom koji se od svog prijatelja oprostio slijedećim rijećima:
Draga porodico i prijatelji,
Rijeći su riječi, ali slike i osjećaji govore više. Podijelit ću sa vam slike i trenutke kada sam posljednji put vidio Halida. Topla soba, oktobarska noć, neka blagost u njoj, kada smo ga okretali na bok odmakne mu se psovka. Smijali smo se Gljivinim i Sidranovim formama. Smijali se da ne bi plakali, da prevarimo bol, da prevarimo smrt.
Merci čokoladu sam mu donio. Merci Halide. Hvala Halide. Milovao sam mu kosu ruke i stopala i čiste bijele Halidove priglavke ... kakav je to minimalizam, nešto tako jednostavno i posebno nešto potrebno kao brašno, papir, so. Nešto kao naš Halid.... Putuj bijela ptico, bile su posljednje riječi koje je večlikomčovjeku halidu Bešliću uputio Dino Merlin.
