Tekući sukob u Gazi ušao je u novu fazu nakon 7. oktobra 2023. godine. Nakon toga, izraelske vojne operacije velikih razmjera i teško bombardiranje Gaze gurnuli su regiju u tešku humanitarnu krizu.
Međutim, postignut je značajan napredak jer su Izrael i Hamas postigli dogovor o prvoj fazi sveobuhvatnog sporazuma o prekidu vatre, pod vodstvom američkog predsjednika Donalda Trumpa i uz ključne posredničke napore Turske, Egipta i Katara. Ovaj razvoj događaja, iako izuzetno značajan, također odražava diplomatsku oluju iza kulisa.
Ipak, svijet je svjedočio brojnim slučajevima u kojima je Izrael ciljao civile čak i tokom prethodnih perioda prekida vatre ili humanitarne pauze. Stoga, ostaje neizvjesno da li ovaj novi proces može dovesti do pravednog i trajnog mira. Ipak, ne treba zanemariti da je napravljen ključni korak ka postizanju takvog mira. U ovoj fazi, plan od 20 tačaka koji je najavila Trumpova administracija ne samo da je pozicionirao Tursku kao vidljivog posrednika, već je i pokazao obnovljeni proces izgradnje povjerenja u međunarodnoj diplomatiji.
Turska u procesu prekida vatre
Angažman Turske odražava ne samo njeno historijsko naslijeđe, već i državnu filozofiju usmjerenu na humanitarne principe. Historijski gledano, nakon što je Osmansko carstvo uspostavilo suverenitet nad regijom 1517. godine, teritorije Palestine uživale su dugotrajnu klimu mira i prosperiteta. Vijekovima su zajednice različitih vjera i etničkih grupa koegzistirale u okviru stabilnosti, vjerske slobode i ekonomske sigurnosti.
Međutim, nakon Balfourove deklaracije iz 1917. godine, zapadna intervencija na Bliskom istoku poremetila je ovu ravnotežu, označavajući početak stoljeća neprekidnog sukoba, okupacije i patnje. Ovaj historijski prekid i dalje je temelj vještačkih granica i kontinuirane nestabilnosti današnjeg Bliskog istoka, kao i trajne borbe za palestinsku državnost. Princip Balfourove deklaracije o davanju jevrejskom narodu "nacionalnog doma" i dalje služi kao ideološka osnova za regionalni razdor i asimetriju, piše Daily Sabah.
Poseban značaj
U ovom trenutku, turski pristup usmjeren na historiju i humanitarnost dobija poseban značaj. Turska priznavanje Palestine kao države ne smatra samo diplomatskim pitanjem, već i historijskom odgovornošću i moralnom obavezom. Iz tog razloga, od eskalacije nasilja u Gazi nakon 7. oktobra 2023. godine, Ankara tragediju tretira ne samo kao humanitarnu krizu, već i kao test moralne legitimnosti međunarodnog poretka.
U tom okviru, Turska je predložila uspostavljanje garantnog mehanizma kako bi se osigurala održivost prekida vatre i institucionalizirala odgovornost međunarodne zajednice. Diplomatski, Ankara je vodila intenzivnu kampanju kako bi skrenula globalnu pažnju na humanitarnu katastrofu u Gazi, istovremeno pozivajući zapadne aktere da preduzmu konkretne akcije.
Ovi napori su dali opipljive rezultate. Priznavanje Države Palestine od strane Španije i Irske ojačalo je diplomatsku priču Turske unutar Evrope. Nakon toga, priznanje Palestine od strane nekoliko zapadnih aktera, poput Ujedinjenog Kraljevstva, Francuske i Kanade, u Ujedinjenim nacijama označilo je veoma značajnu diplomatsku prekretnicu.
Povećanje broja država članica UN-a koje su priznale Palestinu na 157 tokom 80. Generalne skupštine predstavljalo je kulminaciju ovog diplomatskog zamaha. Ova evolucija pokazuje da Turska, iako često djeluje iza kulisa, ostaje jedan od najaktivnijih i najutjecajnijih aktera unutar međunarodnog sistema.
Ubrzo nakon toga, sastanak između predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana i američkog predsjednika Donalda Trumpa signalizirao je pojavu novog okvira za konsenzus u vezi s pitanjem Gaze. Slike Erdogana i Trumpa kako sjede zajedno u Generalnoj skupštini UN-a široko su protumačene kao dokaz da je postignut određeni nivo razumijevanja, ili barem početni koraci ka konsenzusu, u vezi s Gazom.
