Pored improvizovane peći na drva, u učionici koja im služi kao dom posljednjih godinu dana, Um Kamal Ubeid pažljivo hrani svog jednogodišnjeg unuka, Kareema.
Jelo je jednostavno: hljeb natopljen čajem, ali za Palestince u Gazi je to postalo pitanje života i smrti u vrijeme ekstremne oskudice.
Sada, kada su riža, žitarice i konzervirana hrana nestali usljed stalne izraelske opsade, ovo je jedino na čemu porodica Ubeid može da preživi.
Ne sjećam se tačno kada sam prvi put jeo ovo, ali imao sam oko 14 godina tokom prvih godina blokade i rata 2008-2009 - rekao je Kareemov otac, Kamal Ubeid, u razgovoru za Middle East Eye, te dodaje: Tada nismo imali ništa da jedemo, pa smo preživljavali na čaju i suhim komadima hljeba koje smo mogli da pronađemo.
Kamal se sjeća kako mu je majka pripremala ovo jelo za njega i njegovu braću i sestre, posebno kada bi plakali od gladi.
Čak i danas, ona i dalje pravi ovo jelo, za nas i moju djecu. Danas se oslanjamo na to više nego ikada, pošto smo potrošili svu konzerviranu hranu - izjavio je on.
Od početka rata Izrael je zatvorio granice Gaze i ozbiljno ograničio ulazak robe, hrane, lijekova i goriva. Ali 2. marta, Izrael je uveo potpunu blokadu, potpuno blokirajući ulazak svih životno važnih zaliha, uključujući hranu, vodu i međunarodnu pomoć.
Istovremeno, izraelske trupe redovno otvaraju vatru na palestinske ribare i poljoprivrednike koji pokušavaju da dođu do preostalih izvora hrane u opustošenoj Gazi, ubijajući i ranjavajući desetine. Populacija Gaze od oko 2,3 miliona ljudi upala je u ono što su UN i humanitarne organizacije opisale kao "nacionalnu glad", koja je već odnijela živote mnogih civila, posebno djece i starijih.
Um Kamal nisu nepoznate vijesti o izraelskim blokadama. Kad god čuje da je neka najavljena, počinje da skladišti osnovne namirnice - konzerviranu robu, žitarice, brašno - i, najvažnije, velike količine čaja.
U normalnim vremenima, volimo čaj toliko da ga pijemo dan i noć. Ali tokom vremena oskudice, on postaje izvor ishrane kada smo gladni, utjeha kada smo uplašeni, zamjena za kafu. Tokom blokade Gaze prve godine ovog rata, kuhali smo čaj sedam ili osam puta dnevno. Nismo imali ništa drugo da jedemo ili pijemo. Ovo dijete ima samo godinu dana, što je ključni period razvoja, i treba mu mlijeko obogaćeno vitaminima da bi pravilno rastao, posebno kad nema mesa, povrća ili voća. Ipak, hranimo ga čajem sa hljebom. Znamo da je štetno za dijete ove starosti da konzumira čaj ili bilo kakav kofein, ali kada plače od gladi, ostanete sa nemogućim izborima, da ga ostavite da umre od gladi, ili da pokušate da ga održite u životu, čak i ako to utiče na njegovo zdravlje - ispričala je Um Kamal Ubeid za MEE.
