Dok se bh. entitet RS suočava s izazovima malih primanja, nezadovoljnih radnika i ekonomskim problemima, Dodiku je i dalje nerazumljivo zašto Srbi "kukaju da ništa ne valja".
U maniru koji pokušava da zamagli stvarno ekonomsko stanje, Dodik je pune slavske trpeze iskoristio kao glavni argument protiv opšteg nezadovoljstva.
98 posto razgovora završava kako ništa ne valja, a na stolovima ostaje po 50, 60 posto hrane iza gostiju. Kako je moguće da sjedite ispred pune trpeze, a da ništa ne valja, upitao je Dodik.
Ovom izjavom Dodik pokušava ignorisati stvarne ekonomske probleme, ali i potpuno pogrešno tumači duboko ukorijenjenu tradiciju slava.
Nakon što je na pitanje "Da li možemo da budemo bolji?" odgovorio da "možemo, ali ne u kontekstu ovih okolnosti," Dodik je brzo prešao na svoju standardnu retoriku "čuvanja bezbjednosti".
Ponovo zaboravljajući na vlastite ratnohuškačke izjave, skupove na entitetskoj liniji i prijetnje silom, Dodik je odgovornost za tenzije prebacio na drugu stranu, optužujući muslimane da su "htjeli rat prije godinu dana".
Dodik ovim želi skrenuti pažnju s ekonomskih problema na etničke tenzije i ratnu retoriku, predstavljajući se kao jedini zaštitnik Srba. Kritika sopstvenog naroda zbog "kukanja" i prozivanje političkih protivnika za "ratne namjere" postaju sredstvo za održavanje vlastite pozicije moći, dok se istovremeno izbjegava konstruktivan razgovor o malim platama i nezadovoljstvu koje ne može prekriti ni najbogatija slavska trpeza.
