Nakon žestokog verbalnog sukoba između poslanika Darka Babalja (SDS) i Milorada Kojića (SNSD) tokom sjednice Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH, oglasio se i Milorad Dodik – čovjek koji, uprkos činjenici da je prvostepeno osuđen za negiranje genocida, i dalje sjedi na čelu bh. entiteta RS, dok istovremeno bježi od pravosudnih procesa koje protiv njega vodi država čiji je predsjedništvo nekada bio dio.
Umjesto smirivanja tenzija ili poziva na političku odgovornost i institucionalnu raspravu, Dodik je – po ustaljenom obrascu – iskoristio priliku da napadne neistomišljenike kroz etnonacionalističku retoriku.
Babalj na krilima podrške muslimana u Sarajevu gradi navodnu srpsku poziciju”, poručio je Dodik, optužujući poslanika SDS-a za navodnu izdaju “srpskih interesa”.
Ovakvom izjavom, Dodik je još jednom pokazao kako političku debatu ne vodi argumentima, već optužbama temeljenim na etničkoj pripadnosti i prijetnjama izmišljenim “neprijateljima naroda”.
Umjesto da se pozabavi sadržajem spora – arbitražnim slučajem “Viaduct” koji je BiH izgubila – Dodik pažljivo preusmjerava fokus javnosti na političke protivnike i navodnu “bošnjačku zavjeru”.
U svom komentaru na mreži X, Dodik navodi da arbitražu nije vodila RS, već BiH, koju optužuje za “izostanak truda”, implicirajući da su Bošnjaci i SDS tajno skovali dogovor protiv Republike Srpske. Ova izjava ne samo da ignoriše činjenice i nadležnosti u slučaju arbitraže, već predstavlja i direktan pokušaj političke manipulacije, u kojoj se svaka greška prebacuje na institucije koje Dodik otvoreno omalovažava – sve dok mu ne trebaju za vlastitu zaštitu.
To sve liči na dogovor koji je vezan upravo za SDS, koji je i dao koncesiju, a kasnije se sve razvijalo kako se razvijalo”, napisao je Dodik, još jednom optužujući opoziciju bez konkretnih dokaza, ali s jasnom namjerom – da diskredituje sve koji se ne uklapaju u njegovu političku sliku “prave” RS.
Dodikova izjava dolazi u trenutku kada je povjerenje građana u institucije na najnižem nivou, a politički dijalog gotovo nepostojeći. Sukob Babalj–Kojić samo je simptom dubljeg problema: sistemskog odbijanja političke odgovornosti unutar vlasti, koju SNSD predvodi već godinama.
U atmosferi u kojoj pravosudne institucije još uvijek nemaju snage da adekvatno reagiraju na napade na ustavni poredak, Dodik sebi i dalje dopušta da koristi retoriku koja produbljuje podjele i sabotira ideju bilo kakvog zajedničkog funkcionisanja države.
Oni koji govore drugačije – makar bili i iz reda srpskog naroda – za Dodika automatski postaju "izdajnici" ili "instrumenti Sarajeva", što pokazuje da za njega "srpski interes" ne podrazumijeva različita mišljenja, već isključivo poslušnost SNSD-u.
Dok pravosuđe čeka svoju priliku da odgovori na izazove koje predstavljaju Dodik i slični političari, ostaje pitanje – koliko će još ovakvih poruka destabilizirati društvo prije nego građani kažu: dosta.
