Ramazan je poput nježnog dahom koji donosi rahmet, pun poruka i prilika da obogatimo svoja srca i duše. Kada su njegova vrata zakucala na vrata vjerničkih srca, donio je s sobom poziv na duhovno čišćenje, na pobijedu nad tjelesnim prohtjevima, nad požudama koje nas često odvode od pravog puta.
Ovaj sveti mjesec nas je podsjetio na snagu volje, na moć vjerovanja, na to da je moguće pobijediti niske strasti, poraziti sujete i želje koje nas ometaju. Ako smo uspjeli obuzdati vlastite potrebe za jelom, pićem i osobnim uživanjima, onda smo postigli istinsku pobjedu. Pobjedu duha nad tijelom, pobjedu razumijevanja nad materijalnim. I taj osjećaj unutrašnje ravnoteže, tog suživota tijela i duše, pravo je bogatstvo.
Ramazan nas je podsjetio na onu pokornost koju su naši duše u Ezelu obećale, kada smo svi zajedno uglas kazali "Pokoravamo se". Imali smo priliku da se vratimo svom korijenu, da se prisjetimo pravih vrijednosti, da u nama probudimo ono najljepše i najčistije – hamanost, suosjećanje i ljubav prema drugima.
Iako ramazan polako odlazi, on nas ostavlja sa nečim mnogo važnijim od prolaznih zadovoljstava – sa nadom, sa potrebom da budemo bolji, da razumijemo one koji su gladni i žedni, da se opraštamo i širimo milosrđe. Ovaj mjesec nas je naučio da u sebi nosimo snagu da oprostimo, da budemo mekši i pažljiviji prema svima oko nas, a prije svega prema onima kojima je najpotrebnije.
Ramazan nas je potaknuo da u sebi probudimo insana, da budemo dostojni onoga što nam je Allah dž.š. povjerio – da budemo pravi namjesnici na ovoj zemlji. I to je najveći dar kojeg smo primili. Ispraćamo ramazan s nadom da će nam Allah omogućiti da ga dočekamo i sljedeće godine, da ponovo budemo bolji, da ponovo budemo bliže Njemu.
Pred nama su dani Bajrama. Dani istinske radosti, zajedništva, darivanja, činjenja dobra i čuvanja od zla. Bajram je nagrada koju vjernik osjeti na dunjaluku za dobra djela koja je činio tokom mjeseca ramazana. To je dan kada naša srca, ispunjena ljubavlju prema Allahu, doživljavaju svoju najveću nagradu, ali i podsjetnik na odgovornost koju nosimo kao ljudi i kao narod.
Mi smo narod dostojanstva, koji i u boli i radosti zna i ima mjeru. Tako da, i u danima Bajrama, trebamo imati na umu sve one koje smo izgubili, sve one čija imena nosimo u srcima. Jer, Bajram nije samo dan radosti, već i dan sjećanja na sve žrtve koje nas podsjećaju da se ne smijemo zaboraviti, da ne smijemo živjeti u zaboravu.
Mjesec ramazan, ujedno je i mjesec jula, mjesec koji je krvavim slovima upisan u historiju čovječanstva. Mjesec u kojem su nevine duše napustile ovaj svijet, mjesec u kojem se u kaburovima broje stotine žrtava genocida. Mjesec u kojem majčinska i jetimska suza natapaju tlo na kojem hodamo, a šehidska krv još miriše Bosnom. U ovim trenucima, nemamo mnogo razloga za sulude radosti.
Mi, narod koji nosi bol u svojim venama, ne smijemo zaboraviti ni trenutak patnje onih koji su izgubili svoje voljene. U danima Bajrama, trebamo osjećati bol majke Have, majke Nazije, bol koju osjećaju preživjele žrtve genocida, Srebreničani, Prijedorčani i svi oni koji su prošli kroz nevjerovatne strahote rata. Njihove suze, njihove borbe, njihova svakodnevna bol – to su svi naši Bajrami, jer njihove rane ne zacjeljuju samo jednim danom radosti.
Bajram je svakako radost, ali ta radost nije potpuna ako nije utemeljena u solidarnosti i suosjećanju. Vjernik živi s mjerom – u radosti, u tugama, u svemu. Radovati se trebamo s dostojanstvom, u skladu sa svojim vjerovanjima, tako da svojim radovanjem ne nanesemo štetu ni povrijedimo tuđa osjećanja. Jer Bajram nije samo vrijeme za nas same, već i vrijeme kada pokazujemo svoju spremnost da budemo tu za druge, da osjetimo ono što osjećaju oni koji nisu s nama, koji su prošli kroz neizmjernu patnju.
Bajram je vrijeme solidarnosti. Pa budimo solidarni, suosjećajni, dostojanstveni. Budimo tu za onoga koji osjeća bol, budimo tu za onoga koji je izgubio. Pokažimo da smo narod koji zna voljeti, poštovati i biti uz one kojima je najpotrebnije. Jer prava radost Bajrama je u tome da budemo jedni uz druge, u toj neizmjernoj ljudskoj povezanosti koja ne poznaje granice.
Neka ovaj Bajram bude podsjetnik na našu zajedničku odgovornost, na našu snagu da volimo, da pomažemo, da opraštamo, da budemo bolji, svakim danom, svakim korakom, svakom riječju. Neka Allahova milost obasja svakog od nas, a našu ljubav i suosjećanje prema drugima neka nikada ne zamrači nijedna tuga.
