Sarajevo i cijela Bosna i Hercegovina jutros su osvanuli s tužnom viješću, preminuo je prof. dr. Emir Solaković, jedan od najpoznatijih i najuglednijih hirurga u zemlji.
Njegov odlazak ostavio je prazninu, ne samo u medicinskoj struci, već i u svakodnevnom životu običnih ljudi, kojima je Solaković, kroz medije, godinama na jednostavan i iskren način objašnjavao kako da sačuvaju svoje zdravlje.
Bio je doktor koji je govorio narodu onako kako jeste, bez uljepšavanja, bez komplikovanih izraza, uvijek jasno, direktno i s dozom duhovitosti koja je bila njegov zaštitni znak. Njegove izjave su se prenosile, citirale, dijelile na društvenim mrežama, i mnogima su postale vodilja u brizi o zdravlju.
U jednom od svojih intervjua govorio je o smislu života iz svoje jedinstvene, medicinske, ali i ljudske perspektive:
'Ja sad gledam život. Je li meni život da ja žderem, da jedem, pijem? Ili mi je život to što unosim energije da mogu živjeti?... Meni je hrana samo energija da mogu živjeti, a ne ukus nečega da bi ja uživao tamo.'
Iako je savjetovao o ozbiljnim temama, Solaković je to činio na način koji su svi razumjeli, iz naroda za narod. Njegov stav o tabletama i čajevima bio je jasan i upečatljiv:
'Moj je savjet, pijte zeleni čaj. Zeleni čaj je najjači antioksidans. Pijte kafu. Kafa je isto jak antioksidans. Do 6 kafa je maksimalno... Ako popijete kafu, čisti kofein sa aspirinom, dobijete 30 posto snage jače. Svi sportisti svijeta znaju, to je doping... možete konju rep iščupati.'
Solaković nije štedio ni prehrambene navike koje je smatrao štetnim. Bio je oštar, ali dobronamjeran, uvijek sa ciljem da promijeni ponašanje i osvijesti ljude: 'Budite poluvegetarijanci... Organizam ne može prepoznati žitarcu. Makaronu, on to ne zna. E tad su nastali problemi. Pa cijeli svijet nas bombarduje.'
Posebno su pamtljive njegove kritike modernih trendova u fitnesu, kada je govorio o štetnosti pretjerane mišićne mase i uzimanja nedozvoljenih supstanci među sportistima: 'Ne možete vi trenirati i biti zdravi. Nije bitno da imate mišiće velike, a unutra ste bolesni... Kad se zavjesa spusti na toj pozornici nema ga, a onda oni obilaze doktore, invalid... već je kasno i mi krpimo samo posljedice.'
Dr. Solaković je znao koliko vrijedi zdravlje i koliko je važno ljudima prenijeti istinu. Njegove riječi, iako izgovorene jednostavno, bile su duboke. U vremenu sve više prisutnih lažnih informacija, on je bio glas razuma.
Njegov doprinos zdravstvu, edukaciji i ljudima ostat će živjeti i nakon njegove smrti. Izjave, intervjui, savjeti i lekcije koje je ostavio iza sebe već su postale naslijeđe.
Njegov stil bio je neponovljiv, neposredan, srčan i pun iskustva.
Bio je narodni doktor. I zbog toga će ga mnogi pamtiti, s poštovanjem, osmijehom i zahvalnošću.
