U logorima u Hercegovini, UZP, su nas popisivali kao stvari.
Kada sam logorniku Boki rekao da sam Bošnjak, nastala je tišina.
Rekao je da se s ‘balijama’ lako obračuna, ali da su opasniji oni koji znaju kako se zovu.
-Takve treba smaknuti - rekao je.
Tada sam shvatio da ime može biti razlog za smrt — i razlog za opstanak.
Piše : Dr. Esad Boškailo/kliker.info
Poštovani profesori Bajtal i Kurtćehajić, s punim uvažavanjem Vaše akademske titule i dobronamjerne rasprave, želim naglasiti da razlikujem državnu/zemljopisnu odrednicu Bosanac/Hercegovac (koja je inkluzivna i pripada svim građanima BiH) od historijsko-nacionalnog imena Bošnjak/Bošnjani (koje je terminološki utemeljeno u izvorima), te vjerujem da je naučno i komunikacijski najkorektnije ostaviti prostor za oba registra bez jednostranog, isključivog tona.
Ime Bošnjak nije nastalo jučer, niti je proizvod modernih političkih okolnosti. Ono ima dubok historijski kontinuitet koji seže u srednjovjekovnu Bosnu, gdje se stanovništvo ove zemlje u najvažnijim državnim, pravnim i diplomatskim dokumentima naziva Bošnjani. Taj naziv nije bio geografska odrednica, već političko-pravni i etnički identitet, priznat i korišten u domaćim i međunarodnim izvorima – od dubrovačkih arhiva i papinskih pisama, do osmanskih deftera i evropskih putopisa.
Kroz stoljeća, ime se mijenjalo u formi, ali ne i u suštini: Bošnjani srednjeg vijeka historijski i identitetski su prethodnici Bošnjaka osmanskog i modernog doba. Uprkos imperijama, ratovima, vjerskim pritiscima i političkim nasiljima nad identitetom, Bošnjaci su opstali kao poseban narod, sa vlastitim imenom, jezikom, kulturom i historijskim pamćenjem. Čak i u periodima kada im je ime bilo zabranjivano ili administrativno brisano, ono je živjelo u dokumentima, književnosti, usmenoj tradiciji i samosvijesti naroda.
Zato govoriti o Bošnjacima znači govoriti o kontinuitetu, a ne o konstrukciji; o istorijskoj činjenici, a ne o političkom dogovoru; o narodu koji je kroz vrijeme mijenjao carevine, ali nikada nije prestao postojati.
A da je je ime grada Bosanski Petrovac, ili Bosanska Krupa vaš argument da Bočnjaci treba da promjenu ime u Bosanci, ….. moram reći u najmanju ruku neobičan.
Pa neće se valjda zvati Bošnjački Petrovac ili Bošnjačka Krupa….kad u tim gradovima naše države Bosne I Heregovine žive Srbi, Hrvati, Bošnjaci, Jevreji, Romi i mnogi drugi…
Evo malo dokumenata.
Srednji vijek (Bošnjani)
Povelja Kulina bana (1189) – termin Bošnjani kao političko-pravni subjekt srednjovjekovne Bosne.
Povelja bana Mateja Ninoslava (1232–1235) – Bošnjani navedeni kao nosioci prava i obaveza.
Statuti Dubrovačke Republike – česti zapisi o Bošnjanima kao posebnim trgovcima i diplomatama.
Papinska pisma (13. stoljeće) – Bošnjani spominjani u kontekstu vjerskih i političkih odnosa.
Bizantski izvori – bilježe Bošnjane kao poseban narod u unutrašnjosti Balkana.
Stećci – epitafi – termin Bošnjanin direktno uklesan u nadgrobnim natpisima.
Osmanski period (Bošnjaci)
Osmanski defteri (15–16. stoljeće) – Bošnjaci evidentirani kao posebna društvena i vojna skupina.
Putopisi Evlije Čelebije – jasno razgraničenje Bošnjaka od drugih naroda.
Osmanski vojni zakoni – Bošnjaci navedeni kao graničari Carstva.
Hasan-paša Predojević – Bošnjak, jedan od najznačajnijih vojskovođa.
19. stoljeće (Bošnjaci)
Ustanak protiv Omer-paše Latasa – otpor bošnjačkog plemstva.
Putopisi zapadnoevropskih autora – Bošnjaci kao poseban narod (Bochnaken, Bosniaken).
Savremeni međunarodni kontekst (Bošnjaci)
Presude ICTY (Haag) – Bošnjaci imenovani kao zaštićena nacionalna grupa.
Presuda ICJ (2007) – genocid nad Bošnjacima u Srebrenici.
UN rezolucije i izvještaji – termin Bosniaks / Bošnjaci.
Evropski parlament – dokumenti o pravima Bošnjaka.
Međunarodni akademski radovi – Bošnjaci kao autohtoni evropski muslimanski narod.
Dijaspora (SAD, EU) – Bošnjaci kao priznate etničke zajednice.
UNESCO i stećci – povezani s identitetom Bošnjana.
