Bivši predsjednik i premijer Crne Gore Milo Đukanović ocijenio je da je politička situacija na Zapadnom Balkanu danas lošija nego prije desetak godina.
Govoreći na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu, Đukanović je iznio niz zabrinjavajućih opservacija o trenutnim regionalnim i evropskim tokovima, upozorivši na sve jači uticaj vanevropskih aktera i slabljenje entuzijazma za proširenje Evropske unije.
Kako javlja naša novinarka Amela Hodžić Cviko, u obraćanju prisutnima Đukanović se prisjetio Sarajeva i perioda obnove regionalne saradnje nakon ratova iz devedesetih:
Sarajevo mi je ostalo u najljepšem sjećanju. Prošli smo težak period devedesetih, ali smo se brzo vratili na pravi kolosijek, obnovili komunikaciju i danas smo uzoran primjer međudržavne saradnje u regionu.
Dodao je da su izazovi s kojima se danas suočavaju države Zapadnog Balkana mnogo kompleksniji i ozbiljniji, posebno u kontekstu sve nesigurnije globalne političke scene.
Ovo je tema o kojoj bih mogao danima govoriti, ali sam zabilježio samo nekoliko misli koje želim podijeliti s vama. Balkan je oduvijek bio prostor na kojem su se prelamale posljedice svjetske politike. Često se danas može čuti kako se svijet suočava s procesom ‘balkanizacije’.
Govoreći o evropskom kontekstu, Đukanović je naglasio da stari kontinent prolazi kroz najosjetljiviji period u novijoj historiji.
Evropa je danas u situaciji kakva nije bila još od Drugog svjetskog rata. Evropi i svijetu danas su najpotrebniji lideri, jer se suočavamo s ozbiljnim globalnim izazovima. Zapadni Balkan danas je udaljeniji od Brisela nego što je bio prije desetak godina. Entuzijazam za proširenje Evropske unije kontinuirano slabi.
Posebno je upozorio na geopolitičku prazninu koju, kako je rekao, popunjavaju drugi globalni akteri.
U politici Evropske unije nema praznog hoda. Na Zapadnom Balkanu sve su prisutniji Kina i Rusija. Tu dolazi i Srbija, a svi oni vrlo dobro znaju šta im je značajno u Bosni i Hercegovini. Srpska pravoslavna crkva moćan je instrument Srbije, ali i instrument Rusije.
Odnosi Crne Gore i Bosne i Hercegovine
U izjavi za novinare , Đukanović se posebno osvrnuo na odnose između Crne Gore i Bosne i Hercegovine, navodeći da su ti odnosi prošli kroz različite faze, uključujući i pogoršanja izazvana slabljenjem evropske perspektive.
Što se tiče odnosa Crne Gore i BiH, oni su imali različite faze.
Sjetit ćemo se i ranih devedesetih, sjetit ćemo se i nesumnjivih grešaka u politici Crne Gore, ali sjetit ćemo se i da je Crna Gora vrlo brzo stala na pravo stanovište i nastavila da gradi dobrosusjedske odnose i postala faktor stabilnosti u regionu, između ostalog i zbog uspješnog referenduma koji je realiziran. To je bila druga etapa, u vrijeme euroentuzijazma.
Zahvaljujući zastoju u procesu evropskog pridruživanja, došlo je i do pogoršanja dobrosusjedskih odnosa. Kada nemamo dobru dinamiku na evropskom putu, onda vaskrsnu nacionalizmi koji ruše dobrosusjedske odnose. Crna Gora je više nego ikad zapljusnuta utjecajima velikosrpskog nacionalizma, zahvaljujući tome mislim da su se pokvarili dobrosusjedski odnosi, uključujući odnose s BiH i Hrvatskom.
Đukanovićevo obraćanje izazvalo je pažnju akademske i političke zajednice, a njegove poruke tumače se kao novo upozorenje na potrebnu budnost, zajedništvo i proaktivnost zemalja regiona, kako bi sačuvale demokratske vrijednosti i euroatlantski kurs.
Đukanović je, osvrćući se i na današnji politički ambijent unutar same Crne Gore, zaključio da pojedini obrasci iz prošlosti ponovo dobivaju na snazi, posebno kada je riječ o vanjskim utjecajima.
Što se tiče utjecaja Srbije na Crnu Goru, mislim da se historija ponavlja. Na kraju 19. stoljeća je rečeno da je najbolje da Crna Gora propadne.
Tom rečenicom Đukanović je simbolično podsjetio na kontinuitet političkih pritisaka s kojima se Crna Gora suočava decenijama, sugerirajući da su današnji izazovi duboko ukorijenjeni u historijske relacije na Balkanu.
