Njihova imena utkala su se u iste pjesme naroda, u iste priče koje se i danas prepričavaju s osmijehom i tugom. Prijatelj zna koliko tišina može biti glasna kada pjesma stane. Kada kolega ispraća kolegu, to su najteže riječi jer ih nose emocije koje se ne mogu izgovoriti tako lako. Danas je i Haris Džinović na komemoraciji u Sarajevu podijelio s javnošću svoje sjećanje na Halida.
Ispričat ću vam jednu anegdotu koju bi Halid svaki put ispričao – u Hotelu Košuta na Jahorini snimali smo spot. Trebao je da silazi niz stepenice dok je pjevao. Toliko je glasno pjevao da je pokrio zvučnu kutiju pa se nikako nije moglo čuti. Morali smo ponovit sedam osam puta. Na kraju sam mu rekao dođi ovamo - lagano se spuštaj niz stepenice i samo otvaraj usta.
Kad je sišao kaže mi eto, spustio sam se otvarao usta kao riba, što mi odmah ne reče da se ne derem. Vidiš kako smo brzo to i lagano završili. Ja mu kažem eto sad si utvrdio gradivo hajmo pivu popit koju smo obojica voljeli. Nakon toga smo se smijali tome sve do povratka u Sarajevu.
Nek Ti dragi Bog da svaki dženet jer si Ti to apsolutno taslužio svojim životom, završio je svoj posljednji pozdrav Halidu Bešliću, dragom prijatelju haris Džinović. .
