Nova kompozicija 'Sarajevo', koja će biti objavljena sutra u 12 sati, donosi spoj klasične muzike i lične inspiracije mladog kompozitora i pijaniste Emina Šakovića.
Svojim dosadašnjim radom, izdvojio se kao primjer upornosti, posvećenosti i neprekidnog rada na vlastitom usavršavanju o čemu svjedoči i njegov novi projekat.
Završio sam i snimio novu mazurku u gis-molu, a posebno sam ponosan jer je uz nju snimljen i spot u hotelu Evropa u Sarajevu. Taj prostor, zajedno sa starim gradom koji ga okružuje, nosi nevjerovatnu energiju i duh prošlih vremena. Sama mazurka je melanholična, u romantičnom stilu te zvukom povezuje klasični melos sa duhom Sarajeva, zbog čega sam je i nazvao „Sarajevo“. Spot i muzika zajedno nastoje dočarati da ovaj grad i dalje treba da posjeduje bogat duh kulture kao nekad, iako je on, nažalost, često potisnut današnjim trendovima i površnim sadržajima koji se plasiraju ne samo nama, već i svjetskom tržištu – kazao je u razgovoru za Hayat.ba.
Kreativnost i kvalitet vežu se uz njegov lik i djelo, a na pitanje koliko se, zapravo, cijene prave vrijednosti u muzici danas, Šaković kaže:
Čini mi se da se kvalitet sve teže probija do publike. Danas dominiraju trendovi i muzika koja se brzo troši, dok ona koja traži dublje slušanje i emotivno uranjanje prolazi u sjeni. Ipak, vjerujem da iskrena umjetnost uvijek pronađe put — možda ne masovno, ali svakako duboko i trajno jer kao što nije umjetnost, tako i emocija nije za svakoga, kao i sve u životu što ima ciljanu skupinu onih koji je u mom slučaju na sreću znaju prepoznati. Općenito gledajući danas se jako brzo živi, robotski i bezosjećajno, bez imalo "ćeifa" što se i vidi po muzici koja se danas najviše sluša, dok s druge strane ja sam odrastao u kući punoj topline gdje se sve odvijalo uz podršku i ljubav što me i stvorilo ovakvim više nego što ijedna škola može odlikovati jer ja sam se uvijek vodio time da emocije se ne uče, već je to stvar odgoja i "moći uma."
Istinskog uzora vidi u svom ocu Arminu Šakoviću, a ovu priliku iskoristio je da mu se zahvali za sve što čini za njega.
Otac mi je najveća podrška i oslonac. On ne samo da me bodri i vjeruje u mene, nego i iskreno voli moj rad. Često ističe da moja muzika, za razliku od mnogih danas, sadrži ono što je zaista srž umjetnosti — emociju. Upravo ta emocija daje smisao i meni i njemu, u vremenu kada ljudi muziku često prate samo kao puku energiju, bez dubljeg doživljaja. Te emocije je danas teško prenijeti takvoj publici koja traži instant sadržaj, i zato gotovo da više i nema velikana kakvi su nekada postojali — poput Olivera, Arsena, pa i u svijetu Raya Charlesa, Sinatre, Binga Crosbyja, Deana Martina... Oni su muziku gradili na osjećaju, a ne na trendu, i upravo to je ono čemu ja težim. To je onaj osjećaj koji otac i ja dijelimo, jako sam sretan što me odgojio kroz takvu muziku jer me to odlikovalo i u emotivnom pogledu, a ne samo kao muzičara.
Na kraju razgovora, posebno je istaknuo citat Bele Bartoka: "Takmičenja su za konje, ne umjetnike" i dodao:
Svi daju neki doprinos u muzičkoj industriji, ali nikad neću prihvatiti da muzika bude samo eksperiment, jer baš su emocije ono što razlikuje umjetnost od nauka kao što su matematika i fizika...
