U džematu Stavanger u Norveškoj svečano je otvorena džamija i Bosanski kulturni centar – rezultat zajedničkog truda, vjere i ustrajnosti naših ljudi u dijaspori.
Ovaj džemat je utemeljen odmah po dolasku prve grupe logoraša iz prijedorskog i kozaračkog kraja, smještenih u izbjeglički kamp Harastolen 1992. godine. Osnovan je još prije dolaska kompletnih porodica, što svjedoči o snazi vjere i odlučnosti u najtežim trenucima.
Nakon raseljavanja iz kampa, mnogi su se doselili u Stavanger, gdje su, zajedno s ranije pristiglim Bošnjacima iz Hercegovine i istočne Bosne, osnovali Udruženje bh. građana Stavanger.
Ovo udruženje je od 1994. godine imalo ključnu ulogu u okupljanju našeg naroda u ovom dijelu Norveške i predstavljalo važan temelj kasnijeg razvoja džemata.
Na svečanosti su govorili muftija sarajevski prof. dr. Nedžad Grabus, kao izaslanik reisu-l-uleme, muftija za Zapadnu Evropu Senaid ef. Kobilica, Izet ef. Čamdžić te domaćin, mr. Ibrahim ef. Šabić.
Senaid ef. Kobilica bio je odličan domaćin ove manifestacije, a džematlije za njega imaju samo riječi hvale.
Kako kažu, Kobilica je učen i obrazovan, ali je prije svega čovjek duhovnosti i odgovornosti prema zajednici kojoj pripada. Predan je radu s ljudima, razumije izazove savremenog doba, ali ne zaboravlja vrijednosti koje oblikuju, univerzalne principe življenja na kojima počiva ljudsko dostojanstvo i vjera u dobro.
Prije svega je ponosni sin Bosne i Hercegovine, čiji ugled i znanje prepoznaju mnogi.
On je ona svečanosti, u prisustvu 300 džematlija iz cijele Norveške održao prigodan i jako emotivan govor.
Na početku je uporedio džamiju sa školom. Kazao je da u njoj učimo kako da budemo blagi i pravedni, mudri i otvoreni, dosljedni i milostivi, kako da jačamo zajednicu i poštujemo poredak, kako da se približimo Bogu upravo kroz odgovoran rad za ljude.
Istaknuo je da savremeni kontekst evropskog iseljeništva donosi nove izazove: otuđenje, ubrzanu digitalizaciju i fragmentaciju vremena.
Ti izazovi stvaraju pred nama iskušenje da religiju svedemo na ličnu utjehu bez društvene odgovornosti, ili na ritual bez etike, ili na identitet bez služenja. Džamija razbija te redukcije: ona nas izdvaja iz samoće, okuplja nas kao vjernike, od nas čini odgovorne građane; čuva tradiciju, i upućuje nas prema znanju, dijalogu i stvaranju javnog dobra. Zato je naša radost danas u Stavangeru potvrda zrelosti jedne zajednice koja je razumjela da su ibadet i etika nerazdvojni, da je ljepota prostora poziv na ljepotu duše, da je imovina vakufa garancija trajnosti dobra, te da je upravljanje zajednicom, prema pravilima i s povjerenjem, ibadet kao i namaz.
U ovom svjetlu, želim jasno reći da je naš džemat u Stavangeru privilegiran, i ta privilegija ovdje ne nosi prizvuk izdvajanja, nego odgovornosti: privilegija je imati kvalitetno riješeno pitanje imama, imati u osobi imama spoj vjerskog vodstva, učiteljske vještine i otvorenosti, imati prisutnost u svim životnim situacijama, te u digitalnim prostorima u kojima omladina provodi svoje vrijeme - kazao je u svom obraćanju.
Dodao je da se dugo čekalo na vjerski objekat u Stavangeru, a danas se može reći da se to čekanje isplatilo, jer sada imaju jedan najboljih objekata koje Zajednica u Europi trenutno posjeduje.
Posebno je pohvalio proces renoviranja džamije, vođen predanošću imama Ibrahim-efendije, Džematskog i Građevinskog odbora te brojnih volontera.
Kada kažem „nevjerovatan posao“, ne mislim na hiperbolu, nego na jednostavnu činjenicu da je u središtu ovog posla bila namjera da se Allahu približimo kroz dobro djelo, a Kur'an nas uči da Allah ne poništava nagradu dobročinitelja, te da se dobro koje se daje na Božijem putu umnogostručuje, a Poslanik a.s. nas podsjeća da Bog gleda u naša srca i naša djela. Dati priznanje tim ljudima – to je naša obaveza; ali jednako je važno sjetiti se i onih koji su ostali nevidljivi nama, ali Dragom Bogu nisu, kroz dovu, neumoran volonterski rad, finansijsku pomoć i svaki drugi oblik pomoći - kazao je.
Također je podsjetio da je Islamska zajednica Bošnjaka u Norveškoj, u posljednje dvije godine, kupila tri nova objekta: u Stavangeru, Gjøviku i Trondheimu, čime sada raspolaže s osam vakufskih objekata.
Kao odlazeći glavni imam Islamske zajednice Bošnjaka u Norveškoj, s ponosom mogu konstatirati da u Norveškoj imamo najviši procenat članstva u Islamskoj zajednici u odnosu na ukupni broj Bošnjaka, i da je to rezultat dugotrajnog timskog rada: rada imama, rada džematskih odbora, rada izvršnih odbora i skupština, te rada volontera čiji sat nije bio mjeren satnicom, nego iskrenošću. U tom smislu, s punom smirenošću i zahvalnošću, ovo postignuće ostavljam u amanet onima koji nastavljaju voditi, uvjeren da će, uz Božiju pomoć, znati da ga čuvaju i unapređuju bez euforije i bez straha, već s razboritošću, blagosti i odgovornošću - naglasio je Kobilica.
Dodao je da iako se njegova institucionalna uloga mijenja, lična veza se ne prekida. Kao odlazeći glavni imam, a sad kao mufrija za Zapadnu Evropu nastavlja da norvešku zajednicu doživljava kao posebno blisku, jer su tu sazrijevala mnoga iskustva, gradili se mostovi prema društvu, oblikovale se navike ozbiljnog rada, a tu su i ostali dijelovi srca koje duguje podršci i povjerenju džematlija.
Posebno je naglasio i pohvalio ono što smatra velikom snagom, a to je otvorenost džemata.
Naša zajednica je, u cjelini, otvorena, a džemati to slijede, i to je dobro. Otvorenost ne znači razvodnjavanje identiteta, nego sposobnost da, sigurni u svoje izvore, budemo prisutni i dostupni drugima. Posebnu pažnju pridajemo mladima – to nije fraza – jer se u njima danas odlučuje o sutrašnjem karakteru naše zajednice.
Otvorenost se, nadalje, odnosi i na naš komšijski i građanski život: na lokalnom i na nacionalnom nivou, naša zajednica u Norveškoj njeguje partnerske odnose s društvom, s drugim muslimanskim zajednicama i s drugim vjerskim i life-stance zajednicama, kroz različite platforme koje postoje u ovoj zemlji, uključujući i Samarbeidsrådet for tros- og livssynssamfunn (STL).
Takvi forumi su škola zajedničkog dobra; oni nas uče jeziku poštovanja, daju nam priliku da predstavimo svoje brige i doprinesemo rješenjima, štite našu slobodu prakticiranja vjere, ali i traže od nas profesionalnost, transparentnost i odgovornost. To je mjera naše zrelosti: da budemo prepoznati po kontinuitetu, po doprinosima i po inicijativi.
Na kraju, želim od srca zahvaliti svima koji su doprinijeli ovom velikom dostignuću: znajte da je vaš trud upisan tamo gdje zapis ne blijedi, neka vam Dragi Bog nadokandi iz svoje nepresušne hazne! - završio je Kobilica svoj govor
