Smrt bliskih ljudi čovjeka ponajviše pogode. Bez obzira koliko je preminulom godina. Jer ipak je porodica porodica. Pogotovo ako se radi o evladu. I oni na oči najjači popuste i pokažu svoju slabost.
Sarajevski imam Muhamed Velić je na svom Fcaebook profilu podijelio priču koju ej doživio tokom ramazana kada mu je prišao krupan čovjek kojem je kćerka preselila.
-Ravno prije sedam dana bila je 27. noć. Džamija je bila krcata, kao i sve druge džamije za tu noć. Nakon teravije ljudi su prilazili da se poselame i pitaju kada je tačno noćni namaz. Bilo je stvarno dosta svijeta i ljudi su mubarekleisavali 27. noć. I u tom selamanju i gužvi, prišao mi je čovjek, iza njegovih leđa mu je bio sin, tinejdžer, poselamio se i samo mi ovako rekao:
- Efendija, kćerkica mi je umrla prije sedam dana!
Allahu dragi!!!
Prepoznao sam ga. Znam za njegovu Esmicu. Džennetsku ptičicu. Gledam ga, krupan čovjek, a slomljen. Oči mu umorne od tuge. I od plača.
Skupio sam snage i kazao mu:
- Brate, tvoja Esma nigdje nije otišla i nestala. Zar mogu takva bića nestati?! Ona je kod Allaha. Trenutno je ne možeš vidjeti i zagrliti. Ali, znaj, ona te čeka i krči ti put do dženneta. Ona je, brate, na sigurnom i mirnom mjestu, u Allahovoj milosti. Kao i sva druga djeca koja umiru i koja su ubijena.
Sedam dana su mi u mislima njegove umorne i plačne oči, Allah da njega i sve roditelje koje je stavio na ovo strašno iskušenje osnaži saburom, vjerom i podari im Svoju nagradu i vezu s kojom će njihova tuga postati bezbolna.
I na koncu nestati.
Jer će se uvjeriti u Allahovu milost – napisao je ef. Velić.
