U Hambarinama, kod Prijedora, od 2000. godine živi 47-godišnji Enes Muhić s majkom koja je nepokretna i potpuno slijepa. Enesova borba je priča o tome kako niko od nas ne zna šta će se desiti danas, sutra, narednog dana...
Kako kaže Enes: 'Nekad Bog zna ‘ošinuti po ušima’ da nas zaustavi i podsjeti da je vrijeme da krenemo ispočetka.'
'U Sanskome Mostu je moj otac ubijen. Živio sam dvije godine u ovoj kući, u kojoj je prokišnjavalo, a onda mi je donacija izgrađena ova kuća. Dobio sam krov, što je bilo najvažnije. Kada je zima, to nisi mogao ugrijati u toj kući, u kojoj je prokišnjavalo, ali sada je dobro. U novoj kući živim s majkom, koja ne vidi, ne čuje, ne može na noge. U posljednje vrijeme ne može ni sjediti, bolesna je, najgore mi je kupanje. 100 maraka je samo inzulin, da ti neko dovuče i kupi... Moraš i to kupiti, a nemam odakle. S njom deveram, ne mogu nigdje raditi. Ima astmu, bolest pankreasa, ma sve. Imam i ja šećer, sve od stresa, a majka je 100-postotni invalid', priča nam Enes.
Enes se svojevremeno bavio i stočarstvom. Držao je kokoške, ovce, a onda je sve to morao prodati.
'Jedno po jedno sam prodavao da bih materi kupio pelene. Moja sestra mi je pomagala, ali i ona je pet puta operisana. Ostali niko. I onda, ko može, neće, ali eto... Ne znaju ljudi da Bog nekad zna 'ošinuti po ušima'. Imao sam četiri-pet ovaca, njih sam držao 15 godina. Prodam janje, dobijem pelene. Isključivali su mi i struju, pomagale su mi pojedine komšije. Mjesec sam bio bez hrane i struje. Najgora mi je noć, jedva čekam da svane da izađem vani', dodao je Enes.
Priču koju smo emitovali u emisiji 'Ispuni mi želju' donosimo u videu iznad teksta. Ukoliko želite Enesu pomoći, javite nam se putem e-maila: imz@hayat.ba ili telefonom: 061 491 705.
