Enver Moralić bio je netipični bogataš: Rijetko se pojavljivao u javnosti, o poslu nije govorio

Proteklog vikenda, u 91. godini preminuo je Enver Moralić, vlasnik Kutjeva, najveće vinarije u Hrvatskoj.

Moralić je rođen 1935. u Kotor Varoši, nedaleko od Banja Luke, a pratio ga je glas vrlo osobenog čovjeka, potpuno netipičnog za društvo tranzicijskih pobjednika. Rijetko se pojavljivao u javnosti, a kad je to i činio, o aktualnim poslovima nije želio previše govoriti, više je bio sklon prepričavati zgode iz svoje prošlosti, dok je još bio poduzetnik u Njemačkoj, prije povratka u Hrvatsku.

Živio je povučeno, većinom u dvorcu Štakorovec u sklopu imanja Božjakovina kraj Dugog Sela. Svojevremeno novinarsko istraživanje ukazalo je kako je samo u Zagrebu Moralić imao skupe nekretnine u Vlaškoj, Vinogradima, Jurkovićevoj te u Cavtatu (vila Crnčić). Posjedovao je čak četiri dvorca (Prečec, Štakorovec, Božjakovina i Sv. Jakov). Završio je srednju poljoprivrednu školu, a zatim je 1962. diplomirao na Poljoprivrednom fakultetu u Zagrebu.

Već sa sedam godina znao sam da ću biti agronom. Skupljao sam kukce, biljke, imao herbarije i svoj mali vrt u kojem sam uzgajao paradajz i drugo. Zato nisam htio ići u gimnaziju, nego sam se upisao u srednju poljoprivrednu školu u Banjoj Luci. Mnogo sam naučio i dobio osnove. Ali od malih nogu ostala je želja da hoću imati mnogo zemlje, ovaca, krava - ispričao je Moralić u intervjuu za Nacional 2005.

Prvo se zaposlio u maloj poljoprivrednoj zadruzi u Vrbovcu. Nakon toga, kao ekspert za umjetna gnojiva, prešao je u zagrebačku kompaniju Kemikalija. Kao Kemikalijin trgovački predstavnik poslan je u Njemačku da razvija poslovne veze sa SSSR-om i ostalim zemljama Varšavskog pakta. No, posvađao se s generalnim direktorom te je dobio otkaz i ostao bez jugoslavenskog pasoša. Tada je osnovao privatnu kompaniju Kemokompleks i oženio se Njemicom s kojom je dobio četvero djece. Kemokompleks je trgovao petrokemijskim proizvodima.

Moraliću su u poslu pomogle međunarodne veze koje je izgradio kroz rad za Kemikaliju. Kemokompleks je tako startao s već osvojenim dobavljačima i tržištem u zemljama komunističkog svijeta.

Nije bilo lako, ali imao sam poznanstva u Njemačkoj i istočnoevropskim zemljama. Upoznao sam potpredsjednika tadašnje najveće ruske naftne kompanije Sojuznjeftexport i rekao mi je da mu se javim kad dođem u Moskvu. Kad sam došao, otišli smo na večeru, na koju je pozvao sve svoje direktore. Prepoznao je nešto u meni. I tako je sve krenulo. U Moskvi i u drugim istočnoevropskim metropolama osnovao sam predstavništva svoje kompanije. Kemokomplex je postao jedna od najvećih trgovačkih kuća u Sovjetskom Savezu - ispričao je svojevremeno Moralić.

Čini se da je najveći novac okrenuo u vrijeme naftnih kriza 1973. – 1974. (OPEC je uveo embargo na izvoz nafte za zapadne zemlje zbog Izraela) i 1979. – 1980. (izbijanje Islamske revolucije u Iranu).

Bilo je ugovora s ruskim partnerom na 12 dolara po barelu, a za dva mjeseca cijena ode na 16 dolara. U takvoj situaciji bilo je najvažnije imati robu. Pojavljivali su se trgovci iza kojih su stajale banke i fondovi pa su kupovali i preprodavali naftu. Imam papir iz kojeg se vidi da je jedan moj brod nafte u sedam dana imao 124 kupca. Dok je plovio, promijenio je 124 ruke. Ja sam se kao vlasnik broda pojavio četiri puta. Naravno, svi su tu nešto zaradili - prisjetio se kasnije Moralić.

Moralićevo se bogatstvo po povratku u Hrvatsku procjenjivalo na oko 400 miliona eura, što ga je stavljalo na poziciju trećeg najbogatijeg Hrvata iza Ivice Todorića i Ante Vlahovića.

U Hrvatsku se vratio početkom 90-ih. Koliko se da zaključiti, kumovali su tome raspad SSSR-a, zbog čega se Moralić odlučio povući iz biznisa s naftom, te gospodarska kriza u Njemačkoj.

Bio je veliki zaljubljenik u vinograde i konje. Pokušao je kupiti i PIK Vrbovec, ali nije uspio. Navodno je transakciju zaustavio sam hrvatski predsjednik Franjo Tuđman. No, zato mu je u hrvatskom dijelu poslovne karijere zasigurno koristilo prijateljstvo s drugim hrvatskim predsjednikom Stjepanom Mesićem. Godine 2010. Mesić ga je i odlikovao Redom danice hrvatske s likom Blaža Lorkovića za osobite zasluge u gospodarstvu.

Mogao sam tad kupiti zemlju i početi ostvarivati svoje dječačke snove. Bilo je najjednostavnije pokušati to ovdje jer ovdje imam prijatelje, braću i sestre. Oduvijek volim Zagreb, u njemu sam proveo najljepše godine studija, počeo sam raditi. Počeo sam tada razmišljati da se prebacim u Hrvatsku, počele su krize u Njemačkoj, a globalizacija donosi nove mogućnosti - pojasnio je Moralić.

Godine 1994. kupuje Božjakovinu, poljoprivredno dobro s 2500 hektara, a 2003. postaje vlasnik poljoprivrednog kombinata Kutjevo koje se prostire na 7500 hektara oranica, voćnjaka, lovišta i vinograda. Upravo je Kutjevo najvrjedniji dio njegova poslovnog carstva u posljednja dva desetljeća.

Prema konsolidiranom financijskom izvještaju za prošlu godinu, Grupa Kutjevo poslovala je s prihodom od 47,8 miliona eura te dobiti od 2,8 miliona eura. Lani je, prema podacima Fine, ukupni godišnji prihod iznosio 47,7 miliona eura, a dobit je bila 51% manja nego godinu dana prije, 1,39 miliona eura.

Kutjevo godišnje proizvede do pet i pol miliona litara vina, njihova graševina prepoznata je širom svijeta, a Kutjevački podrumi privlače sve više stranih turista. Kompanija je u posljednjih godinu dana uvela mnogo promjena – obnovila je dio podruma, otvorila trezor vina te predstavila svoj restoran sa smještajem – Slavonsku kuću Vinkomir. Krajem jula prošle godine promijenjeno je i vodstvo, Ivan Đurić imenovan je novim predsjednikom Uprave umjesto Dine Galića.

Kutjevački podrumi sa 74 hiljada boca najbogatija su vinska arhiva u Hrvatskoj. Prošle godine u ponudu su uveli i jednu novost. Riječ je o trezoru za vina gdje se nudi odležavanje vrhunskih etiketa graševine, crnog pinota, cabernet sauvignona, merlota, traminca i cabernet franca iz kolekcija De Ghoto, Maximo i Koria. Trezor 1232 nudi točno toliko mjesta za pohranu.

Doduše, iako je Kutjevo po vinu najprepoznatljivije, to je samo jedan segment proizvodnje. Osim vinogradarstva posluje i Sektor biljne proizvodnje koji je po udjelu u lanjskim prihodima čak najjači (45,39 posto, vinogradarstvo 43,76 posto). Ratarska se proizvodnja odvija na 5500 hektara, a Kutjevo je zapravo jedan od najjačih proizvođača sjemenske proizvodnje u zemlji koje se k tome još i dorađuje, s tim da proizvodi i kukuruz kao hranu za Sektor stočarske proizvodnje. No, nisu to, naravno, svi Moralićevi poslovi.

U vlasništvu je imao nekoliko hemijskih tvornica, naftnih polja i tvornice plastike u Kazahstanu, nekretnine u Kanadi te rudnika nikla u Rusiji.

Kao svog nasljednika, Moralić je često isticao najmlađeg sina Maxima, koji je završio Ekonomski fakultet u Frankfurtu. Maxim već ima poslovne role u brojnim kompanijama porodice Moralić. Tako je osim članstva u Uprave i kasnije Nadzornom odboru Kutjeva, bio član NO-a Poljoprivredne zadruge Jankovci, predsjednik NO-a Đakovačkih vina i Kutjeva te direktor Kemokompleksa. Dobri poznavatelji slažu se kako će Maxim Moralić imati ne baš jednostavan zadatak savremenog zaokreta vlastitih kompanija, prenosi Poslovni.hr.