Donald Trump tijekom svog predsjedničkog mandata uveo je carine na stotine milijardi dolara vrijednu robu, prvenstveno iz Kine, s ciljem da, kako on tvrdi, "zaštiti američke radnike i industriju".
No kako te carine zapravo funkcioniraju i ko na kraju snosi njihov trošak?
Šta je carina?
Carina je dodatni porez koji država naplaćuje na robu koja dolazi iz inozemstva. Njom se želi poskupiti uvoz kako bi domaći proizvodi bili konkurentniji.
Trump je, naprimjer, uveo carinu od 25 posto na kineske automobile, čelik, elektroniku i brojne druge proizvode.
Jednostavan primjer
Zamislimo da američka kompanija želi uvesti automobil iz Kine koji košta 20.000 dolara. Prije Trumpovih carina, ta bi kompanija platila 20.000 dolara i manji iznos taksi.
Nakon uvođenja carine od 25 posto, auto više ne košta 20.000 dolara, nego 25.000 dolara. Razlika od 5000 dolara odlazi američkoj vladi jer je to carina koju je Trumpova administracija propisala.
Šta je Trump htio postići?
Trump je tvrdio da Kina manipulira trgovinom, krši intelektualno vlasništvo i nanosi štetu američkoj industriji. Njegov plan bio je sljedeći:
- poskupjeti kinesku robu kako bi Amerikanci više kupovali domaće proizvode
- pritisnuti Kinu da promijeni svoje trgovinske prakse
- smanjiti trgovinski deficit SAD-a.
Ko zapravo plaća te carine?
Iako je Trump često tvrdio da carine "plaća Kina", u stvarnosti ih plaćaju američke kompanije koje uvoze robu, a one taj dodatni trošak često prebacuju na potrošače. To znači da krajnji kupac, američki građanin, plaća skuplje automobile, elektroniku, građevinske materijale i mnoge druge proizvode.
Posljedice na tržište
Neke američke kompanije imale su koristi od toga, naprimjer, domaći proizvođači čelika, jer je konkurencija iz Kine postala skuplja. Ali druge trpe štetu, pivovare plaćaju više za aluminijsku ambalažu, proizvođači automobila za dijelove, a trgovci elektronikom ili gube na marži ili moraju dizati cijene, piše Index.
