Dok se Milorad Dodik i politički vrh bh. entiteta RS uporno trude predstaviti svoje djelovanje kao „zaštitu entitetskih nadležnosti“, ostatak Evrope to sve jasnije vidi kao – prijetnju ustavnom poretku Bosne i Hercegovine.
Nakon što su Njemačka i Austrija u aprilu uvele sankcije Dodiku, premijeru RS-a Radovanu Viškoviću i predsjedniku entitetskog parlamenta Nenadu Stevandiću, još dvije članice Evropske unije – prema nezvaničnim, ali dobro upućenim diplomatskim izvorima – razmatraju slične mjere. Ovaj put riječ je o Poljskoj i Estoniji.

Prema dostupnim informacijama, Poljska i Estonija ozbiljno razmatraju uvođenje zabrane ulaska i zamrzavanje imovine ovoj trojici zvaničnika iz RS-a, pozivajući se na njihovo kontinuirano djelovanje protiv ustavnog poretka BiH i pokušaje destabilizacije zemlje. O ovome se, prema diplomatskim izvorima, raspravljalo i na jučerašnjem neformalnom sastanku ministara vanjskih poslova EU i zemalja kandidata za članstvo u Varšavi.
Na tom sastanku, osim Dodika, na meti kritika našao se i lider HDZ-a BiH Dragan Ćović, kojeg određeni krugovi u EU sve češće povezuju s blokadama i političkom paralizom u BiH. Iako sankcije protiv njega još nisu formalno najavljene, signal iz Varšave je jasan – nezadovoljstvo Brisela prema nacionalističkim i destruktivnim politikama u BiH raste.

Evropa steže obruč: Nakon Njemačke i Austrije, Dodiku i saradnicima prijete nove sankcije

Sankcije koje su Dodiku i njegovim saradnicima već izrekle Njemačka i Austrija uključuju zabranu putovanja i zamrzavanje imovine, a slične mjere već su na snazi u SAD-u i Velikoj Britaniji. Britanci, koji su Dodika sankcionisali još u aprilu 2022. godine, sada najavljuju dodatno proširenje sankcija, dok je Holandija zasad odlučila ostati po strani – barem formalno.
Retorika iz Banje Luke, međutim, ne jenjava. Dodik se otvoreno ruga zapadnim prijetnjama, negira državne institucije i glorifikuje entitetsku samostalnost, sve uz neizbježnu podršku Rusije. No, sve je više pokazatelja da međunarodna zajednica gubi strpljenje, a da EU – inače često spora i podijeljena u reakcijama – ovog puta odlučnije pokazuje da za sistematsko razaranje Dejtonskog poretka neće biti razumijevanja.

Ono što zabrinjava jeste to da se paralelno s rastućom izolacijom RS-ovog rukovodstva, unutar BiH sve manje čuje glas domaćih institucija. Umjesto jedinstvenog stava državnih vlasti, svjedočimo političkoj šutnji, kalkulisanju i nerijetko – prešutnom saučesništvu.
Ako Evropa nastavi ovom putanjom, BiH bi mogla postati zemlja s dva potpuno različita vanjskopolitička statusa – jedan entitet koji gradi evropske mostove, i drugi koji ih uporno pali.