Svaka hvala i zahvala pripadaju svevišnjem Allahu, dž. š., Gospodaru svih svjetova, salavati i selami neka su na posljednjeg Božijeg poslanika Muhammeda, a. s., na njegovu časnu porodicu i sve njegove ashabe. 29 sura Kur'ana časnog otpočinje pojedinačnim slovima, jednim slovom, s dva slova i do pet slova, što je i najveći broj. Kao što su, recimo, Kaf, Ha, Ja, Ajn, Sad na početku sure Merjem.
U komentatorskoj literaturi ova slova se nazivaju al-hurufu mukkata, isprekidana slova, ili al-hurufu tehedži, što znači slova koja se cjelovito izgovaraju, a u zapadnjačkoj orijentalistici obično se nazivaju tajanstvena slova. Ni u časnom Kur'anu, ni u hadisima autentičnim Muhammeda, a. s., ne nalazimo objašnjenje značenja ovih slova, kao što su Ja, Sin, Ta, Ha, Nun itd. Arabljani prije objave Kur'ana nisu poznavali knjigu koja bi otpočinjala tim i takvim slovima. O ovim slovima, o značenjima ovih slova, zabilježena su u literaturi mišljenja ranih komentatora Kur'ana i kasnih također. To možemo tretirati samo kao mišljenja i ništa više. Ja ću navesti neke od najpoznatijih mišljenja u literaturi.
Prvo mišljenje koje se navodi jeste da je to tajna, poznata samo svevišnjem Stvoritelju koji je objavio časni Kur'an. Drugo mišljenje kaže da je svaki glas na početku ovih sura uzet od jednog Božijeg imena, recimo, Elif, Lam, Mim. Elif od imena Allah, dakle početno slovo riječi Allah je Elif.
La imena al-Latif, dakle početno slovo Božijeg imena al-Latif, predobri. Elif, Lam, Mim. Mim početno slovo Božijeg imena al-Medžid.
Treće mišljenje jeste da Elif, Lam, Mim znači: Ja, Allah, sve znam, pa onda Elif, Lam, Mim, Sad: Ja, Allah, objašnjavam ili Elif, Lam, Ra: Ja, Allah, sve vidim. Sljedeće mišljenje jeste da su to zakletve kojima se Svevišnji kune ili neki kažu da su to imena Kur'ana, drugi kažu ili treći da su to imena kur'anskih sura. Znači vidimo da postoje različita mišljenja i svako to mišljenje možemo prihvatiti i možemo i također ne prihvatiti.
Komentator Kur'ana Bejdavi smatra da ova slova skreću pažnju onima kojima je Kur'an uputio izazov, to jeste ljudima da nešto slično sačine i kao da im je poručeno, zapravo, da njihov govor kojim oni govore je sačinjen također od ovih slova kojima počinju ove kur'anske sure. I ovo mišljenje prihvatila većina komentatora Kur'ana i jedna komentatorica Kur'ana iz Egipta, Bintu Šati ili Aisha Abdurrahman ona je kazala da je ovo mišljenje najbliže prirodi kur'anskog stila i tematici kur'anske nedostižnosti. Naime, istražujući ova slova ona je ustanovila da u tih 29 sura uvijek nakon tih slova spominje se objava, spominje se kitab, spominje se knjiga.
No, imamo pet sura gdje se ne spominje neposredno nakon toga kitab ili knjiga kao što su sure Merjem, al-Ankebut, ar-Rum, aš-Šuara i al-Kalem. Ali, kada analiziramo i ove sure vidimo da s obzirom na njihovu tematiku da i one govore o Kur'anu na jedan način. Zapravo, kad god mi čujemo ova slova Elif, Lam, Mim, Elif, Lam, Ra, Ja, Sin, Kaf, mi odmah pomislimo na šta?
Pomislimo na knjigu, pomislimo na Kur'an.
Prema tome, počeci svih ovih 29 kur'anskih sura govore o časnoj knjizi Kur'anu ili pak o njegovom objavljivanju.
