U okviru Ramazanskog programa Hayat televizije, večeras je emitirana emisija „Filozofija života“, u kojoj je tema bila „Odnos prema prirodi“.
Ova važna tema obrađena je kroz razgovor mr. Samirom Katicom Arnautović, ekološkom aktivisticom, i akademikom prof. dr. Murizom Spahićem, geografom.
Njihove riječi pozivaju na dublje razumijevanje svijeta oko nas i odgovorniji odnos prema prirodi koja nas okružuje.
Samira Katica Arnautović, dugogodišnja ekološka aktivistica, istakla je osnovnu poruku da ljudi nisu vlasnici prirode, već samo korisnici onoga što im je Allah dž.š. stvorio. Prema njenim riječima, sve što nas okružuje – od zraka, vode, sunca, planina do plodnog tla – stvoreno je za naš ugodan život, a naš je zadatak da to sačuvamo.
„Veoma važno je znati da mi nismo vlasnici ovoga što nas okružuje. Mi smo samo korisnici toga jer je naš Allah dž.š. stvorio to za naš ugodan život. I tako se i moramo odnositi prema svemu što nas okružuje“, kazala je Katica Arnautović.
Njeno ukazivanje na važnost odgovornog ponašanja prema prirodnim resursima poziva na razmišljanje o tome koliko smo svjesni blagodati koje imamo i koliko ih štitimo.
Priroda je u stalnom procesu, a čovjek ima ključnu odgovornost
Profesor dr. Muriz Spahić, geograf i akademik, govorio je o nastanku prirode i njenoj stalnoj evoluciji. Osvrnuo se na geološke procese koji su oblikovali planetu, objašnjavajući da je priroda složena i dinamična, uvijek u fazi formiranja i promjena.
Priroda, kako je naglasio, uključuje nežive i žive komponente, i to što je ljudska intervencija u mnogim slučajevima disruptivna, postavlja pred nas odgovornost za očuvanje ravnoteže.
„Priroda je sazdana od geokomponenata, a čovjek je njen dio. Međutim, svojim umom i razumom, čovjek se izdvaja od životinjskog carstva. I prema islamskom učenju, ljudi imaju ogromnu odgovornost u očuvanju prirode, jer smo najsavremenija živa bića na zemlji“, ističe Spahić.
Također, Spahić je naglasio da su svi prirodni fenomeni, poput oblaka, kiše i promjena vremena, ujedno i signali prema kojima čovjek treba reagirati i prilagoditi svoje ponašanje. U tom kontekstu, priroda je savršen sistem, a čovjek je taj koji može narušiti njen sklad ako ne shvati njene zakonitosti.
Nevidljiva snaga biljak i ekološka važnost pčela i drveća
Pored važnosti razumijevanja prirodnih procesa, Katica Arnautović posebno je skrenula pažnju na ulogu pčela u očuvanju prirodnog okruženja. Pčele nisu samo oprašivači cvjetova, već su ključne za očuvanje ekološke ravnoteže. Kroz svoje aktivnosti, one omogućavaju plodnost biljaka i ujedno stvaraju med, proizvod koji je ne samo hrana, već i lijek.
„Med je već od najranijih dana korišten kao lijek. Mi u Bosni i Hercegovini imamo bogatstvo različitih vrsta meda, poput livadskog i bagremovog meda, koji su poznati po svojim ljekovitim svojstvima“, rekla je Katica Arnautović. Ona je također apelirala na društvo da više pažnje posvetimo očuvanju pčela i drugih prirodnih resursa koji nam služe.
Profesor Spahić ističe važnost biljaka, posebno šuma, u prirodnom ciklusu života. On ističe kako šumski kompleksi igraju ključnu ulogu u održavanju ravnoteže vode u ekosistemima, objašnjavajući da jedan hektar crnogorične šume može osloboditi čak 40 tona vode transpiracijom.
„U prirodi, biljke pročišćavaju vodu. Kroz proces transpiracije, voda koja prolazi kroz biljke se čisti, što je od esencijalne važnosti za našu ekološku ravnotežu“, kazao je Spahić.
Odluka da čuvamo našu prirodu - Zadatak koji se ne smije odgoditi
Ono što je jasno iz razgovora s ovim stručnjacima je da ne smijemo odgađati odgovornost koju imamo prema prirodi. Katica Arnautović poziva sve na aktivno djelovanje i apelira da ovog proljeća zasade drveće – lipu, kestene, bagrem – i tako ostave pozitivan trag u svijetu.
„Zasadeći drvo, stvaramo nešto trajno. To je naš način da ostavimo nešto za buduće generacije. Ako nismo posadili drvo, ako nismo odgojili dijete, ako nismo napisali knjigu – kako ćemo ostaviti trag na ovoj zemlji?“, zaključuje Katica Arnautović.
Priroda nas hrani, daje nam vodu, zrak, sve ono što nam je potrebno za život. Bez nje, ne bismo postojali. Zato, naša odgovornost prema prirodi nije samo moralna, već je to nužna dužnost za očuvanje života na ovoj planeti.
Razmišljajmo o tome i djelujmo sada – dok još imamo vremena.
