Fra Ivo Marković i profesor Almir Bašović su bili gosti našeg specijalnog programa. Na početku razgovora su se osvrnuli na pismo bosančica koja je veoma značajna u našoj historiji.
Bosančica prije svega govori o kontinuitetu da bi Bosna morala malo više pažnje posvetiti svojoj pismenosti. Moj rahm. prof. Karahasan je imao običaj reći da je BiH kulturni fenomen jer je kultura toliko žilava da Bosni niko ništa ne može.
Fra Marković je kazao kako je cijela Bosna njegova te da mu ne treba neki entitet. Istakao je kako franjevci često koriste izraz dobri Bošnjani.
Bosna se pokušava u biti. Zaboravljamo ono što je bitno a to je različitost. Stvorilo se jedno jedinstvo, društvo koje se manifestira u bosančici, u kulturi. Sve te različitosti su dobili jedan naziv Bošnjani. Ono što nas čini dobrim je to što smo na putu. Gostoprimstvo, komšiluk su najvažniji elementi. Bosanci imaju povjerenje u gosta ali uvijek pokazuju ljubaznosti i dobrotu. Taj izraz dobri Bošnjani bosanski franjevci puno koriste. Sva Bosna je moja, što će mi neki entitet kada može cijela biti moja.
Bašović je istakao kako smo kao narod skloni zaboravu te da ne treba zaboraviti one koji su imali značajno mjesto u našoj historiji.
Ono što nas vezuje je ljepota koju čuvamo. Imamo i jednu dramsku tradiciju koje se ne trebamo stidjeti. Skloni smo zaboravu recimo, da se obilježava godišnjica rođenja Derviša Sušića koji je bio toliko opsjednut Bosnom. U tom smislu je zanimljivo da nijedan teatar nije obilježio nejgovu godišnjicu rođenja.
