Antonio K. (29), kad presuda postane pravomoćna, ostat će iza rešetaka 25 godina, do svoje 54. godine. Nakon toga, još će tri godine provesti pod nadzorom u sklopu sigurnosne zaštitne mjere.
Tako je presudila sutkinja Županijskog suda u Zagrebu, a on se nije pojavio na čitanju presude jer je na zadnjem ročištu izjavio da ne želi da ga se dovozi na sud. Prema presudi, Antonio K. je kriv jer je 4. maja 2024. godine u jutarnjim satima, u prizemlju kuće u kojoj je živio s majkom (68), ušao u njenu sobu i dok je ležala, napao ju nožem oštrice duge 8 i po centimetara.
Vještaci su utvrdili da ju je koljenom pokušavao spriječiti da se brani dok joj je zadavao pet ubodnih rana u vrat. Ruku joj je stavio preko lica da ne može vrištati ni disati. Nesretna žena se svejedno branila, i zadobila još sedam rana po rukama. Preminula je na mjestu. Nakon zločina se presvukao i otišao u kafić otkud se javio dvojici prijatelja. Obojici je poslao poruke u kojima im govori da je ubio svoju majku, no kako je 'duže vrijeme bio čudan', mislili su da bunca. Jedan ga je i nazvao, pa mu je Antonio K. rekao:
D*, gotova je! Skupio sam malo mu*a napokon. Riješio sam staru... čekam da to neko počisti... leži na krevetu i sve je krvavo - rekao je.
Prijatelji su kontaktirali jedan drugoga, jedan je potom sve javio i svom ocu, inače policajcu, koji im je rekao da zovu 192, za slučaj da ovaj ne bunca. Dok je jedan zvao 192, drugi prijatelj je otišao do kuće u kojoj je nesretna žena živjela s počiniteljem. Rolete su bile spuštene, što nije bilo uobičajeno, a soba u kojoj je žrtva ležala, zaključana. Policija je morala nasilno ući u stan. U sobi Antonia K. pronašli su donji dio trenirke koju je nosio tokom ubojstva, natopljen krvlju. U kupaonici, na ormariću, pronašli su nož s krvlju nesretne žrtve te ručnik također natopljen krvlju. No na nožu nije bilo krvi ubice ni otisaka prstiju, što je njegov branitelj po službenoj dužnosti problematizirao tijekom suđenja, a na tome će temeljiti i žalbu, piše 24sata.hr.
Kad su ga uhapsili, nije se opirao, a majčinu krv su pronašli i na njegovoj glavi, kao i tragove njenog DNA pod noktima njegove desne ruke. Kad se uzmu u obzir iskazi svjedoka, njegovih prijatelja te tete, sestrične i njenog dečka koji žive na katu kuće, sud je zaključio da je nedvojbeno kriv. U trenutku ubistva bio je smanjeno ubrojiv, ali ne dovoljno da nije znao što radi.
Njegova teta posvjedočila je da joj se sestra povjeravala da ju Antonio K. vrijeđa, naziva ku*vom, trga namještaj, lupa i proizvodi neartikulirane zvukove. Kaže da je to čula barem jednom sedmično. Isto kažu i njena kćer i njen dečko, koji svi žive u istoj kuću u kojoj su živjeli ubica i žrtva. No ni oni ni komšije nisu nikad vidjeli da ju je fizički napao. Teta je rekla da joj se sestra povjerila da ju je 2020. godine u napadu bijesa gurnuo pa je pala, i tad je prisilno hospitaliziran, no dokumentacija kaže da je napad bio 'samo' verbalan. Tu je i izvještaj od 19. aprila 2024., 15 dana prije ubistva, kad je žrtva nazvala policiju i rekla da ju sin napada. Policija je izašla na teren, utvrdila je da nema elemenata krivičnog djela, a razgovarali su i s ubojicom i s majkom. U zapisniku stoji da se niko tad nije osjećao kao žrtva. Sud je zbog toga u presudi naveo da je nesretnu ženu Antonio K. napadao verbalno, što i dalje spada pod zlostavljanje, ali ne i fizički.
Sutkinja je u obrazloženju presude rekla da je ubio blisku osobu, da je prekršajno kažnjavan zbog verbalnog zlostavljanja majke, da je bio izrazito uporan i imao izravnu namjeru da ju ubije.
Oslobođen je plaćanja sudskih troškova jer je nezaposlen, bez primanja i bez imovine.
