Građani Sarajeva danas su, još jednom, platili cijenu dugogodišnje nebrige, lošeg planiranja i izostanka strateškog pristupa rješavanju saobraćajnog haosa.
Centar grada, kao i ključne gradske saobraćajnice – Marijin Dvor, Pofalići, Dolac Malta, pa sve do tranzitnih pravaca – sve više su u potpunom kolapsu.
Automobili u nepomičnim kolonama, tramvaji koji jedva prolaze kroz zagušene raskrsnice, nervozni pješaci koji se bore da pređu cestu – prizori su koji su postali svakodnevni za stanovnike glavnog grada BiH.
Danas se Sarajevo, kako kažu građani, nije kretalo – „ni naprijed ni nazad“. Vozači su satima stajali zaglavljeni u kolonama, dok su putnici u javnom prijevozu gledali kako vozila stoje zarobljena među privatnim automobilima, bez ikakve mogućnosti da se oslobode.
Tramvaji, simbol urbanog Sarajeva, svedeni su na nemoćne putnike u vozu bez pruge.
I dok vlasti još uvijek šutnjom reagiraju - bez konkretnog saopćenja, plana ili reakcije, frustracije građana rastu. Jer današnji kolaps nije incident. On je simptom dubljeg i dugogodišnjeg problema: hronično loše organizacije saobraćaja, nedostatka dugoročne strategije, i potpune odsutnosti odgovornosti.
Građani s razlogom sve češće ukazuju na nekoliko ključnih problema: nedostatak parking prostora tjera vozače da krstare i blokiraju ceste, taksi vozila bez nadzora često zaustavljaju gdje stignu, a javni prijevoz, koji bi trebao biti okosnica gradskog kretanja, redovno kasni, neredovno saobraća i ne može odgovoriti potrebama sve većeg broja korisnika.
Na sve to se nadovezuju i radovi – potrebni, ali nedovoljno isplanirani. Radovi na rehabilitaciji Ulice obala Kulina bana, koji obuhvataju dionicu od Hamze Hume do Ćumurije, dodatno će pogoršati stanje u centru grada. Iako su započeti još prošle godine, privremeno su obustavljeni zbog vremenskih uslova, a sada se nastavljaju – naravno, bez adekvatnog alternativnog saobraćajnog rješenja.
Umjesto konkretnog plana, građanima se nudi jedino – razumijevanje. „Molimo za strpljenje“, poručuju nadležni. Ali pitanje je – do kada? Koliko još 'strpljenja' očekuju od ljudi koji svakodnevno gube sate u saobraćaju, kasne na posao, ostaju zarobljeni u vozilima bez klime, bez tačnih informacija i bez nade da će se nešto promijeniti?
Sarajevo ne pati samo zbog trenutnog saobraćajnog zastoja, već pati jer su odgovorni odavno izgubili kompas. Grad ne može disati ako mu se glavne arterije svakodnevno začepljuju. A čini se da ni pluća javnog prijevoza više ne dišu.
Koliko još ovakvih dana treba da se napokon prizna: Sarajevo zaslužuje pametan, funkcionalan, i održiv saobraćajni sistem. Sve drugo je – put bez izlaza.
Više saznajte u videoprilogu Ajle Kalesić.
