Već u petoj godini počeo se družiti sa omiljenim instrumentom harmonikom. Izuzetan talenat prvi put je potvrđen 1986. godine osvajanjem titule najboljeg mladog harmonikaša Bosne i Hercegovine, da bi iste godine na saveznom festivalu „Prva harmonika Jugoslavije“ kao petnaestogodišnjak, u konkurenciji juniora osvaja i postaje „Prva harmonika Jugoslavije.
Trenutno živi u Njemačkoj i nastupa kao estradni umjetnik u inostranstvu i Bosni i Hercegovini. Isto tako potpisuje se na mnogim nosačima zvuka kao producent i aranžer. Stajao je na bini sa poznatim imenima regionalne estrade,a tamo gdje se Hamić pojavi sa njegovom harmonikom svaki pjevač se osjeća, sigurnim, zaštićenim, jer znaju da će muzička pratnja biti na visokom profesionalnom nivou.
Ovaj intervju sa Hamićem vodili smo na sarajevskom aerodromu gdje smo ga sreli pri njegovom povratku za njemački grad Koblenz gdje živi već godinama.
A, Hamić je u BiH, tačnije u Hercegovini bio povodom Bajramskog koncerta na kojem je nastupala Elvira Rahić ,a njih dvoje su ne samo dugogodišnji prijatelji već i iskreni prijatelji.
Na samom početku smo ga zamolili da sumira rezultate sa tog Bajramskog koncerta u Mostaru?
Iskren da budem kako prema sebi tako i prema svima, mislim da je ovo bio jedan od najljepših, najboljih i najemotivnijih koncerata u mojoj karijeri i, to u svakom smislu. Prepuna dvorana, vrhunska atmosfera, Elvira i moj orkestar sve smo odradili vrhunski i veoma, veoma profesionalno. Mnogobrojna publika pjevala je svaku pjesmu sa nama. Organizacija je bila na vrhunskom nivou i ovom prilikom se još jednom od srca zahvaljujemo organizatorima tog sepktakla. Pogledao sam na sat kada smo krenuli sa koncertom i, onda sam još jednom pogledao kada smo završili, pa sam ostao u šoku. Svirali smo i pjevali u komadu puna 2 sata i 46 minuta. A, kao da je bilo samo dvadeset minuta. Elviri zaista skidam kapu i ima moj naklon do poda kako je sve odradila i publiku animirala da raspoloženje bude na visokom nivou od prve do posljednje pjesme. Ali, to je već poznato, da Elviru ponekad moramo tjerati sa bine. Ona voli pjesmu, voli da pjeva, ponese je publika,ali i ona ponese publiku,pa nema stajanja“.
Da li je za tu priliku bio pripremljen poseban muzički program?
Da, da jeste. Program je bio prilagođen Bajramu, bilo je dosta sevdalinki. Teško je, veoma je teško publiku 2 sata i 46 minuta držati budnom, veselom i raspjevanom,ali nama je pošlo za rukom. Ako kažem da smo krenuli sa sevdalinkama, a završili sa rokenrollom onda je sve jasno“.
Da li je poslije koncerta bilo druženja sa Mostarcima?
Jeste naravno, a onda je nastavljeno u Jablanici u hotelu “Park”. Tu smo svratili jer smo znali da tu večer pjeva Semir Cerić Koke. Kada smo ušli nastalo je opšte veselje, pa je Elvira i tu otpjevala par pjesama na opšte zadovoljstvo prisutne publike. I tu je atmosfera dovedena do usijanja”.
Da li je kod tebe bilo umora?
Jeste naravno jer je tehnički teško organizirati takav koncert, bilo je dosta tehnike, radile su se probe, ali na kraju sve je ispalo više nego dobro. Ovom prilikom bi se zahvalio i mom orkestru koji je bio iz Srebrenika,a bili su to Adem Šerifović i njegov orkestar. Zahvaljujući njima i uz moju malu pomoć, muzika je bila vrhunska“.
Koliko si dugo na estradi?
Ma ja sam ti na estradi, ostario, osjedio, ali sam sretan. Ove godine slavim jubilej - 40 godina mog estradnog postojanja i profesionalnog rada. Tim povodom mislim da ćemo u Frankfurtu organizirati i jedan slavljenički koncert sa pjevačima sa kojima sam ja radio, sarađivao, ali o tom potom”.
Tvoje ime se nalazi potpisano ispod velikih hitova narodne muzike. Koju pjesmu bi izdvoijo, koja ti je posebno draga?
Teško je kada imate dvoje ili troje djece jedno odvojiti na stranu. Ali, postoje neke pjesme koje su mi, ne donijele uspjeh jer uspjeh je nešto relativno, već pjesme koje su mi donijele poštovanje kod kolega i kod publike, slušalaca. Jedna od takvih pjesama je pjesma Elvire Rahić „Bivši moj“ koja je tada i u to vrijeme na festivalu u Vogošći, od šest mogućih dobila pet nagrada. Poslije toga uslijedilo je čestitanje od velikana narodne muzika, poput Nazifa Gljive, Perice Simonovića… A, pogotovo mi je bio zanimljiv Nazif Gljiva koji je u svom stilu rekao: Evo gospodo to se ovako i na ovakav način radi i stvara megahit“.
Imaš vlastiti studio u Koblenzu kroz koji je prošlo dosta pjevača. Da li ti se desilo da odbiješ saradnju sa nekima od njih?
Da, desilo se i, to ne sa jednim već sa više njih. Sve su to bili ljudi ili pjevači koji nisu zadovoljili neke moje kriterijume. Za mene je važno da pjevač mora znati da pjeva, pa se tek gleda taj neki drugi faktor koji je bitan ili koji su bitni u karijeri svakog pjevača. Bilo je njih koji su imali sve, od izgleda do stajlinga,ali nisu nikako mogli da zadovolje taj pjevački faktor, nisu znali da pjevaju. Taj koji snima pjesmu kod mene mora da snimi pjesmu kroz koju će publika da mu vjeruje. Ja kada već tokom snimanja vidim ili čujem da pjeva ,a da to nije iskreno i da prvo mu ja nevjerujem, onda odustajem od daljnje saradnje. Prekidamo snimanje i svako na svoju stranu“.
Ima li neko sa kim nisi radio, a volio bi?
Ima naravno,a nisu to zvučna imena. To su ovi neki novi klinci, neki novi mladi,ali izuzetno talentirani pjevači. Sa par njih bi zaista volio da sarađujem, jer mi je to istinski izazov. S nekima sam već stupio u kontakt. U BiH se u posljednje vrijeme pojavilo dosta mladih i veoma interesantnih pjevača, pjevačica, istinskih talenata“.
Dugo godina si radio, sarađivao sa Šerifom Konjevićem. Zašto je došlo do prekida saradnje?
Pa iskren da budem svojevremeno je došlo do tog nekog zasićenja, mislim sa obadvije strane. Nas dvojica smo ostali u izuzetno dobrim odnosima. Čujemo se, vidimo se, popijemo kafu,ali evo eksluziva, ubrzo će biti nešto novo od nas dvojice”.
Bato Šišić
