Migracije su nešto što nije tek jučer krenulo u BiH odnosno nakon ratnih dešavanja '90-ih. Šposebno su Bošnjaci išli za boljim uslovima za život van naše domovine, prisiljeni da svojoj porodici osiguraju bolje uslove života.
Jedan od zemalja koja je raširenih ruku primila Bošnjake je i Turska u kojoj Bošnjaci danas imju veoma dobar status. Mnogo je javnih ličnosti, pa i onih u političkom životu, koji se vežu za porijeklo sa naših prostora što znači da uspješnih Bošnjaka ima i van naše domovine.
Jedna uspješna zajednica Bošnjaka živi u turskom gradu Karamurselu a koji su okupljeni oko Uduženja Bošnjaka Karamursela. Posjetili smo ovo Udruženej i razgovarali sa njegovim predsjednikom Ahmetom Ćetinom Hajdarovićem.
Ja sam četvrta generacija Bošnjaka u Turskoj, ovdje živimo skoro 140 godina. Imamo 600 članova udruženja. U Karamurselu ima od 20.000 do 30.000 Bošnjaka da žive. Kada smo krenuli u školu počeli smo govoriti turski jezik. Moja se nana rodila u Turskoj a samo je znala neke osnove turskog jezika. Moja je majka Turkinja koja je živjela u bosanskom selu. Želimo da se što više povežemo. Imamo Federaciju udruženja a ja sam zamjenik predsjednika te Federacije. Bili smo prije mjesec dana na sajmu u Istanbulu gdje smo razgovarali kako da sarađujemo sa Bosnom. Mi smo se zaboravili u Karamurselu. Niko ne poznaje Bosnu pa zbog toga organiziramo posjete BiH. U julu idemo sa omladinom u Srebrenicu i Mostar. Bit će nas oko 45. Ja sam inače bio vojnik 2003. godine u turskom bataljonu u Zenici i Butmiru. Bio sam tamo devet mjeseci pa onda 20 godina nisam išao nikako.
Naš sagovornik nam je otkrio kako u skoro svakom gradu Turske ima Bošnjaka koji se povezuju kroz udruženja te ostvaruju saradnju sa udruženjima iz BiH. Tako će na teferiču u augustu imati goste iz BiH koje će upoznati sa Bošnjacima iz okolnih gradova.
Imamo udruženja u BiH sa kojima smo se povezali, te se tako naša mladost uvezuje i posjećuje. Ima gotovo 20 godina kako udruženje djeluje i dvije godine kako sam ja na čelu ovog udruženja. Ako Bog da, bit će i teferič u augustu u Karamurselu a iz Bihaća će doći dva autobusa. Ostat će ovdje nekoliko dana pa ćemo ih odvesti kod Bošnjaka u okolne gradove. U Turskoj ima od šest do osam miliona Bošnjaka uključujući naravno one i iz Sandžaka u raznim krajevima Turske. Od 81 grada u Turskoj u 70 njih žive Bošnjaci. Imamo i 30 udruženja od kojih je 16 dijelom Federacije a ostali su van ove krovne organizacije Bošnjka u Turskoj.
Kako bi sačuvali svoj identitet, govori Ćetin, organiziraju časove bosanskog jezika u Udruženju. Od nove godine će imati malo drugačiji raspored odnosno intenzivniji kurs bosanskog jezika i za djecu koja će imati priliku učiti maternji jezik svojih predaka.
Svaki ponedjeljak imamo časove Bosanskog jezika za one od 15 do 55 godina. Od nove godine imat ćemo i časove za djecu dva puta sedmično. Mlađi hoće da uče bosanski a stariji još više. Mladi kada odu na fakultet onda samo sebe gledaju. A stari su malo drugačiji. Kada krenenmo za Srebrenicu bit će otprilike 12, 13 mladih. Na taj put idemo zajedno sa općinom Kocaeli a na poziv naših prijatelja iz Bihaća. Od 7. jula smo u BiH gdje ćemo obilaziti razne gradove poput Konjica, Mostara, Sarajeva, Travnika i naravno Srebrenice. 13. jula je planiran povratak nazad u Tursku.
Ćetin nam je otkrio iz kojih dijelova BiH su Bošnjaci najviše dolazili u Tursku te kako je imao anegdotu kada se upoznavao s nekim iz BiH.
Moja familija je došla iz Stoca. Iz Cazina i Ključa su ljudi najviše dolazili ovdje, malo manje iz Bihaća. Međutim, iz Hercegovine je došlo najviše ljudi: Mostar, Konjic, Trebinje, Stolac. Odmah nas prepoznaju da smo Hercegovci kada krenemo pričati. Kada sam se prvi put upoznao s nekim iz BiH rekli su mi da sam iz Hercegovine.
Pored Karamursela posjetili smo i Altinovu, jednu od općina, u azijskom dijelu Turske gdje nas je ugostio jedan od članova Udruženja Bošnjaka Karamursel, Alihan Sevinć. On nam je ispričao priču Hersekzade Ahmet paše koji je došao za vrijeme Osmanske vladavine u Istanbul i postao dijelom historije današnje Turske.
Hersekzade Ahmet paša je bio uzet od strane sultan Mehmet Fatiha gdje je školovan u Istanbulu i postao dijelom Vlade. Njegovo ime je bilo Stefan te je prešao na islam i uzeo ime Ahmet dolaskom u Istanbul. Nakon školovanja postao je važan dio u Osmanskoj državi te je podigao džamiju i mnoge dućane u tadašnjem Istanbulu a današnjoj Altinovi. Ovo Hersekzade znači da je došao iz Hercegovine postavši kasnije eminentna ličnost u osmanskoj historiji.
Nakon obilaska značajnih mjesta za Bošnjake u ova dva mjesta u Turskoj, razgovor smo nastavili u ugodnoj atmosferi uz tursku kahvu iščekujući povratak domovini. Koliko li samo srce Bošnjaka žudi za povratkom u domovinu ako naše srce, koje stanuje u BiH, samo na par dana ode iz domovine i žudi za povratkom u domovinu!?
