Javnost u Bosni i Hercegovini doživjela je nedavno šokantan obrat: nakon euforičnog objavljivanja da je država, pod vodstvom ministra vanjskih poslova Elmedina Konakovića, konačno angažovala lobiste u Sjedinjenim Američkim Državama, uslijedio je hladan tuš.
U trenutku kada analitičari i mediji godinama upozoravaju na ključnu potrebu glasnog zastupanja probosanskih interesa u najjačoj političkoj areni svijeta, boreći se protiv intenzivnog antibosanskog lobiranja susjeda, ministra Konakovića, činilo se, napustila je odlučnost. Umjesto proboja u Washingtonu, uslijedilo je neobično priznanje na sjednici Vijeća ministara BiH: Konaković je izjavio da se samo šalio kada je rekao da je angažovao lobiste.
Ovaj potez izazvao je duboko razočaranje, posebno jer su mediji i javnost pozdravili navodni angažman, videći ga kao neviđeni iskorak u zaštiti državnih interesa. Ipak, kritički tonovi su posebno snažni jer dokumenti koji su se pojavili u javnosti jasno ukazuju na to da je naručilac usluga Bosnian American Alliance, imenom i prezimenom Elmedin Konaković, što njegovu izjavu o „šali“ čini u najmanju ruku duboko problematičnom i neodgovornom.
Da li se Konaković prepao da će se tužilaštvo angažovati snažnije da ispita kako je došlo do angažmana lobista ili se zaista samo šalio, zna ministar. Međutim, posljedice njegove šale mogu biti i kobne po BiH jer ozbiljni diplomatski kanali prate sva društveno-politička zbivanja u zemlji primateljici.
Tako su i američke diplomate u BiH, na čelu sa otpravnikom poslova Johnom Ginkelom, upoznate sa onim šta je Konaković izjavio u medijima, da se samo šalio. Ovakav nastup može urušiti i ugled BiH koju će se smatrati neozbiljnom za vođenje bilo kakvih pregovora i razgovora na bitne teme kako sa američkom administracijom tako i sa drugim međunarodnim akterima.
Dodatan problem u cijeloj priči je i sam sporazum koji je Konaković potpisao sa Bosnian American Alliance. U njemu se jasno navodi kako se usluge lobiranja neće naplaćivati te će ova lobistička kuća, na čijem je čelu Almas Šehić, raditi bez bilo kakve naknade. Svi detalji potpisanog ugovora su dostupni javnosti s obzirom da se lobiranje u SAD smatra dozvoljenim i ne podliježe tajnosti.
Konaković je očito zaboravio ili nije bio upoznat sa time kako su svi lobistički ugovori dostupni javnosti što dodatno otežava situaciju kako za njega samog ali i za ugled BiH u svijetu. Konakovićev zaborav ili neznanje još jednom pokazuje inertnost političara u BiH i potvrđuje da su nedovoljno posvećeni svom poslu. Očito je da i političari koji sebe smatraju novom energijom i drugačijima od onih prethodnih se ne miejnaju suštinski.
Ovakav pogodan trenutak Konaković je mogao iskoristiti i za vlastitu promociju ali i za promociju BiH u centru globalne političke moći. Umjesto promocije BiH i prikazivanja sebe kao ozbiljnog političara poslao je poruku kako su BiH ali i on sam neozbiljni i nespremni za vođenje politike na „višem nivou“.
Nažalost, ono što je započelo kao obećavajući proboj na globalnu scenu pretvorilo se u parodiju diplomatije i političke odgovornosti. Cijela priča o lobiranju u SAD-u imala je potencijal da generiše neophodnu podršku i otvori Bosni i Hercegovini brže kanale komunikacije s ključnim kreatorima politika u Washingtonu.
Ozbiljan i diskretan pristup mogao je BiH konačno postaviti za "sto velikih sila", umjesto da ostane na "meniju" stranih interesa. Umjesto toga, dobili smo skandal: euforična najava je poništena neodgovornom izjavom ministra da se "samo šalio", dok dokumentacija, koja ga imenuje kao naručioca usluga, ostaje neoboriv dokaz neozbiljnosti. Ovakav amaterski potez ne samo da je propustio rijetku priliku za jačanje pozicije BiH, već je duboko narušio povjerenje javnosti u sposobnost vlasti da strateški zaštiti interese države na najvažnijoj svjetskoj političkoj adresi. Umjesto da napravi korak naprijed, ministar vanjskih poslova je, bacajući sjenku sumnje na vlastiti kredibilitet, napravio korak unazad.
