Danas je tišina teža, ispunjena tugom koja se ne da izgovoriti, ali se jasno osjeća u vazduhu.
I drugi dan nakon što je Sarajevo, Bosna i Hercegovina, region i svijet ispratio na vječni počinak Halida Bešlića, najveću legendu narodne muzike, na groblju Bare ne prestaje rijeka ljudi. Ne jenjava želja da se još jednom, makar samo tihim prisustvom, oda počast čovjeku čije su nas pjesme uveseljavale, tješile, inspirisale i spajale decenijama.
Kada je naša ekipa danas stigla na Bare, prizor je bio duboko potresan. Ljudi su se neprestano smjenjivali kod Halidovog mezara. Svako je dolazio sa nekom svojom, ličnom pričom o Halidu, sa nekom pjesmom koja mu je obilježila život. Od najmlađih, koje su roditelji doveli da se poklone legendi, do najstarijih sa suzama u očima, Halid je ujedinio sve.
Fatihu, minut šutnje, buket cveijća, ili samo tihi šapat zahvalnosti... Svako je na svoj način još jednom rekao "hvala" za sve što je Halid učinio: za estradu, za ljude, za Bosnu i Hercegovinu, region, pa i svijet. Jer Halidova muzika nije poznavala granice. Bio je voljen u svakom dijelu, u svakom sokaku, u svakom gradu.
Danas sretosmo, osim brojnih građana Sarajeva, i poštovaoce koji su potegli iz daleka. Stigli su iz Zagreba, Rijeke, Siska, Beograda, Osijeka, Austrije, Nemačke, Amerike... Ta geografska širina prisutnosti na njegovom mezaru najbolji je dokaz koliko je Halid Bešlić pripadao svima nama.
Halidov mezar je prekriven cvijećem, vijencima... Svaki buket nosi neku poruku, neku uspomenu. Ipak, dva detalja posebno privlače pažnju, svjedočeći o njegovoj borbi i skromnosti.
Jedan od njih je cvijeće koji su položili ljekari i medicinski radnici sa Onkologije. Ti ljudi, koji su se borili za njegov život do posljednjeg daha, svjedoci su njegove borbe, ali i njegove dobrote. Svojim gestom, još jednom su se oprostili od pacijenta koji je bio više od poznate ličnosti.
Pored svježeg cvijeća, stoji i kruška, jeribasma. Halidu najdraža voćka. Njegove komšije, njegovi zemljaci iz rodnog sela Vrapci kod Knežine, donijeli su mu je nekoliko dana pred smrt u bolnicu. Taj sitan, skroman dar, sada položen na mezar, simbolizuje iskrenu, nepatvorenu ljubav koju je Halid dijelio sa svojim narodom. Ljubav koja je dolazila iz duše, baš kao i svaka njegova pjesma.
Halid Bešlić je preminuo u 72. godini nakon kratke i teške bolesti. Sahranjen je na groblju Bare u ponedeljak.
Ostat će nam njegove pjesme kao neizbrisiv trag, a tuga i ponos i danas na Barama pokazuju da legende ne umiru.
