Duhovna baština navodi nas na pitanje šta je to što dovodi do iluminacije našeg srca i šta nas potiče da budemo danas pregaoci dobra.
O duhovnoj baštini u emisiji 'Raskoš baštine' razgovarali smo sa dr. Amarom Imamovićem.
"Baština Duhovnosti je izraz jednog broja ljudi koji su prije svega željeli da te vrijednosti u sebi ožive, na koji sudbinski gledaju kao jedan vječni život, ne samo ovaj prolazni. A onda u jednom trenutku našeg razvoja, ljudskog i intelektualnog, rekli smo da nešto ponudimo široj javnosti i da damo doprinose sveopćenom dobru, nadam se trajnom dobru. Zato smo rekli baština. Baština ima taj fin korijen bašća. Jedan dio zemlje koji je kultivisan, koji se obrađuje. Nešto što se sadi, što je došlo nama i mi dalje obrađujemo, je li tako? Bilje koje imamo, stabljike, da bi dalje živjele moraju surađivati. A i mi sami želimo ubaštiniti, znači još nešto pridodati. Tako da je bilo, to je najbolji izraz baština, čega duhovnost. Znači tih uzvišenih vrijednosti" - kazao je naš gost na početku o instituciji "Baština Duhovnosti".
Osvrnuo se i na pitanje šta bi to bila duhovnost danas.
Kako ističe, mi živimo u jednom vremenu potpunog negiranja one duhovnosti koja proizlazi i temelji se na nebeskim vrijednostima. Onim nebeskim poticajima. Naspram toga, preplavljeni smo materijalističkim učenjem.
"Čovjek prema Kur'anskom učenju, veoma jasnom, ima najužvišeniji položaj. Kada je čovjeka stvorio, onda sebe hvali. "Vidi šta sam stvorio". U čemu je vrijednost tog stvaranja? U tome što je čovjek kruna Božijeg stvaranja, svekoliko. Znači, sve je stvoreno radi čovjeka. On je kruna stvaranja.
Kada se dešava dijalog između Allaha d.š., meleka, Adema, znači praoca svih nas, kao uzor, kao primjer onoga koji će biti spušten na zemlju i on je ta paradigma svih u nas na ovom svijetu. U tom događaju trebamo tražiti taj uzvišeni položaj čovjeka.
Meleci nisu mogli shvatiti nešto. Pa ni šetan koji je bio među njima, koji je kasnije odbio da se pokori. A šta je to bilo? To je poznavanje Božjih imena. Ono čemu je Allah dž.š. poučio Adema a.s. i mi ga poučimo svim imenima. Meleci nisu to znali. Znači, čovjek je položajem veći" - pojašnjava Imamović.
On ističe da u svima nama postoji ta Božanska iskra. Nevezano gdje živimo i na kojem kraju svijeta.
"Dakle, svaki čovjek od početka stvaranja ima tu iskricu. E to je ono što ga tjera na jedan duhovni život, na svoju potragu, u tu duhovnost.
Greška je u određivanju objekta te ljubavi i tog savršenstva. Mi imamo svu tu iskru, tu božansku iskru, koja nas tjera. Mi to rekli primordijalna priroda ili iskonska priroda.
E to je to kada je Božanska iskra, Božanska svjetlost, taj duh koji nama živi, koji treba oživjeti, ali na pravila način. E to je ta duhovnost potaknuta tim položajem čovjeka kakvim ga definiše Kur'an i na tom tragu i naša su djelovanja i prilično na ličnom nivou, a isto tako na intelektualnom, nekom izdavačkom i drugom pregnuću koje ostvarujemo sad kroz instituciju "Baština Duhovnosti". Znači, duhovnost u onom pravom smislu riječi koja je odraz kur'anskog učenja" - rekao je Imamović.
