Međunarodno pravo je potpuno devastirano. Moglo bi se reći da je mrtvo.

Piše: Enver Išerić

Opet će zasjedati Vijeće sigurnosti. I ništa neće moći učiniti da zaustavi napad na Iran. Osnovni principi međunarodnog prava su srušeni. Umjesto rješavanja sporova mirnim putem vrše se napadi na suverene države pod izgovorom preventivnog djelovanja ili zaštite vlastitih interesa. A međunarodno pravo ne poznaje te termine kao razloge za napade na druge države. A napadnuta država ima pravo da se brani.

Podsjetimo se samo na član 51. Povelje UN-a:

“Član 51.
Ništa u ovoj Povelji ne umanjuje prirodno pravo na individualnu ili kolektivnu odbranu u slučaju oružanog napada na člana Ujedinjenih nacija dok Vijeće sigurnosti ne preduzme mjere potrebne za očuvanje mira i sigurnosti u svijetu. O mjerama koje preduzmu članovi koristeći se ovim pravom na samoodbranu biće odmah obaviješteno Vijeće sigurnosti i ove mjere ni na koji način neće dovesti u pitanje ovlasti i odgovornosti Vijeća da u skladu sa ovom Poveljom preduzme u svako doba akciju koju smatra nužnom u cilju obezbjeđivanja i održanja mira i sigurnosti u svijetu.”

Ima li i jedno načelo iz člana 2. Povelje UN a da nije povrijeđeno ili da je provedeno.

“Član 2.

Organizacija i njeni članovi postupaju u sprovođenju ciljeva navedenih u članu 1. u skladu sa sljedećim načelima:

1. Organizacija počiva na načelu suverene jednakosti svih njenih članova;

2. Da bi se svakome od njih zagarantovala prava i povlastice koje proističu iz članstva, svi članovi savjesno ispunjavaju obaveze koje su preuzeli u saglasnosti sa ovom Poveljom;

3. Svi članovi rješavaju svoje međunarodne sporove mirnim putem tako da mir u svijetu, sigurnost i pravda ne budu povrijeđeni;

4. Svi članovi se u svojim međunarodnim odnosima suzdržavaju od prijetnje silom ili upotrebe sile protiv teritorijalnog integriteta ili političke nezavisnosti svake države, te od upotrebe sile na bilo koji drugi način koji nije saglasan sa ciljevima Ujedinjenih nacija;

5. Svi članovi pružaju Ujedinjenim nacijama pomoć u svakoj akciji koju Organizacija preduzima u skladu sa Poveljom i uzdržavaju se od pružanja pomoći svakoj državi protiv koje Ujedinjene nacije preduzmu preventivnu ili prinudnu akciju;

6. Organizacija vodi računa o tome da joj pristupaju države koje nisu članovi Ujedinjenih nacija, i to da pristupaju u skladu sa načelima ove Povelje i u mjeri u kojoj je to potrebno radi održanja mira i sigurnosti u svijetu;

7. Ništa u ovoj Povelji ne daje ovlaštenje Ujedinjenim nacijama da se miješaju u pitanja koja se po svojoj suštini nalaze u unutrašnoj nadležnosti svake države, niti je Organizacija ovlaštena da od članova zahtijeva da se takva pitanja riješavaju na osnovu ove Povelje. Ovo načelo nema uticaja na primjenu prinudnih mjera spomenutih u poglavlju VII.”

Zar ženevskim konvencijama nije zabranjeno napadati civilne objekte i civile? Zar to nije ratni zločin?

Za je moguće u istu ravan stavljati one koji napadaju i one koji su napadnuti? A agresor je i država koja direktno napada drugu državu, kao i država koja ustupi svoj teritorij za napad na drugu državu.

Bilo bi dobro kada bi neko mogao odgovoriti na pitanje : šta je to što ljude pokreće u akciju masovnog ubijanja i masovnog korištenja tako razornih sredstava u ratu. Zar mir nije najveće blagostanje za sve ljude?

Zar se sporovi između država ne mogu rješavati mirnim putem?