Odbacujući međunarodne pozive na prekid vatre, izraelska vojska je od oktobra 2023. ubila više od 59.500 Palestinaca, većinom žena i djece, u Pojasu Gaze.
Gaza trenutno doživljava jednu od najgorih humanitarnih katastrofa u svojoj historiji.
S uglavnom blokiranom humanitarnom pomoći, širom teritorije se prijavljuje širenje gladi i vidljivi znakovi akutne pothranjenosti, posebno među djecom i pacijentima. Dešavanja u Gazi na društvenim mrežama komentirao je pravni stručnjak Enver Išerić.
Njegov status prenosimo u cijelosti:
Napad na Gazu koji izvodi Izrael traje od 7. oktobra 2023. godine. Prije nego što su krenuli sa vojnim operacijama u Gazi Izraelci, odnosno njihova vlada, je najavljivala svoje aktivnosti i ciljeve. Sve što su najavljivali ukazivalo je na to da imaju namjeru u Gazi počiniti genocid.
O tome sam pisao 10.10.2023. godine. I od tada do danas Izrael bukvalno ubija sve. Žene, djecu, starce. Ubija ih gdje god stigne. Ubija ih u redovima za vodu i hranu. Sada više nema ni redova za hranu. Izrael je blokirao dostavu humanitarne pomoći. Sada Palestinci umiru i od gladi.
A izraelska avijacija je uništila i sravnila sa zemljom sve što je mogla. I još uvijek to radi. Ujedinjene nacije ne zaustavljaju ovaj genocid nad Palestincima. A dužne su to uraditi.
Zbog toga je međunarodno pravo i međunarodni poredak, doživjelo potpuni „kolaps“. Jedina svijetla tačka je Međunarodni krivični sud koji je izdao nalog za hapšenje izraelskog premijera Natanjahua i bivšeg ministra odbrane, kao i vojnog lidera Hamasa. Ali do danas do tih hapšenje nije došlo. To govori o tome da su se članice Ujedinjenih nacija i Statuta međunarodnog krivičnog suda, potpuno oglušili o naloge suda. To je odbijanje saradnje sa sudom, radi sprečavanja činjenja ratnih zločina i zločina genocida.
A dužne su sve države sarađivati sa sudom. I one koje su članice i one koje nisu članice Rimskog statuta.
Ali još važnije pitanje je šta rade vlade arapskih država? Kako je moguće da mogu gledati tako brutalna ubijanja djece, a da ništa ne poduzmu da ih zaštite? Zar su arapske i islamske države baš toliko moralno pale? Kako je moguće da nisu pokušali ni ekonomskim mjerama i blokadama Izraela, a što su dužni učiniti po Povelji UN-a, a da o vojnim mjerama i ne govorimo, zaustaviti najokrutniji režim koji trenutno egzistira u svijetu?
Da li se Arapska liga, koja broji 22 članice, osjeća obaveznom i odgovornom da po sporazumu koji su zaključili 1945. godine, stane u zaštitu svoje članice Palestine. Ili je i taj sporazum, kao i Povelja Ujedinjenih nacija, postao mrtvo slovo na papiru?
Šta se to dešava u islamskom svijetu? Kako je moguće da su građani zapadnih država održali puno više i puno masovnijih protesta protiv genocida u Gazi nego što su tih protesta održali građani arapskih zemalja. Da li je to pokazatelj da građani u tim državama imaju strah od vlastitih vlada?
Kako je moguće da se vlade i vladari tih zemalja oglušuju o pozive, apele i vapaje sa krikom koji se čuje do neba, i islamskih učenjaka, i međunarodnih organizacija za zaštitu ljudskih prava, i stanovnika, odnosno žena i djece Gaze?
Zar oni misle da se to njih ne tiče? Potpuno je narazumno njihovo ponašenje i samo puko upućivanje apela za prekid neprijateljstava. Kao da se radi o ratu između ravnopravnih subjekata. Ovdje se radi o zločinačkom napadu jednog režima na civile druge države. Cilj je uništiti i stanovnišvo i državu. Apeli i saopštenja su potpuno nedjelotvorna. Potrebna je konkretna akcija za zaštitu ljudskih prava i golih života nezaštićenog stanovništva Gaze.
Po kojim to islamskim principima djeluju vlade arapskih i islamskih država? Nastave li se ovako ponašati neka očekuju da vrlo brzo “mečka zaigra i u njihovom dvorištu”.
Mogu li se makar priključiti zahtjevu predsjednika Francuske Emmanuela Macrona, za okončanje rata u Gazi i spašavanje civilnog stanovništva, ali i uspostavu trajnog mira stvaranjem i međusobnim priznanjem države Palestine i države Izrael.
Da li je došlo vrijeme na koje su nas učenjaci upozoravali “ kada će tijela biti razvijena a srca mrtva!“?
