Ne tako davno imali smo svakodnevno širenje crne liste američke administracije na osobe iz političkog vodstva RS-a. Danas su očekivanja drugačija, čeka se smanjenje liste koje je već nedavno započeto s četvero ljudi bliskih Miloradu Dodiku, ali ne tako važnih kao što je sam bivši predsjednik RS-a. Dodik je na američkoj crnoj listi još od 2017. godine, dok su od 2023. Željka Cvijanović, Nenad Stevandić, Radovan Višković i Miloš Bukejlović. Hoće li svi biti skinuti s liste ili selektovano, još nije poznato. Sve bi to mogao biti rezultat lobiranja u koje je uloženo mnogo truda i novca.
Vlast bh. entiteta RS na čelu s SNSD-om nije se pitala koja je cijena, samo su se angažovale lobističke kuće. S jednim ciljem, da se Milorad Dodik, njegovi članovi porodice i bliski saradnici skinu s crne liste Ministarstva finansija SAD-a. Rebalansom ovogodišnjeg budžeta RS je za lobiranje u SAD-u dodatno izdvojio 43 miliona maraka, a prvobitno je bilo određeno sitnih 11,6 miliona maraka.
Mimo lobiranja ima tu određene vrste dogovora koje su napravljeni u kontekstu same presude Miloradu Dodiku koja je izrečena. Sada povlačenja s mjesta predsjdnik RS i ono što kontinuirano vidimo da Dodik kontinuirano najavljuje da postoji određeni plan - kazao je Denis Džidić, izvršni direktor BIRN-a
Niko nije mogao ni slutiti da je tvrdoglavom SNSD-u plan da poništi neustavne zakone, da prizna odluke Suda BiH koji je do jučer smatrao neustavnim pa na koncu i to da Milorad Dodik nije više entitetski predsjednik. Nedugo nakon toga uslijedile su zahvale Trumpovoj administraciji za skidanje s crne liste. Mijenjaju se politike i to preko noći, izgleda da novac u lobiranje nije bio uložen uzalud.
Tu u lobiranje ulaže također Srbija i s druge strane Hrvatska za HDZ BiH i njihove interese. Nije to samo onoliko koliko to oni potroše novca na lobiranje u USA i EU, nego koliko Srbija i Hrvastka ulože u lobiranje - istakao je Edin Mujkić, profesor sigurnosnih studija na Univerzitetu u Coloradu
Bosna i Hercegovina na državnom nivou ne lobira. Novinar, Amil Dučić, nam govori kako je 12 predmeta u registru za strane agente pri Ministarstvu pravde SAD-a, 11 ih je iz RS-a, a taj jedan je onaj propali ministar vanjskih poslova BiH.
Prije svega zbog aktuelnog političkog ustroja i zbog činjenice što je RS upravo ta koja opstruiše sve na državnom nivou. Da bi BiH mogla sklapati ugovore s lobističkim kućama, tu je potreban određeni dogovor. Vijeća ministara BiH i Predsjedništvo mora to odobriti da bi se krenulo u tako nešto - objasnio je Dučić.
Suštinski je nemoguće i ne samo u kontekstu Milorada Dodika, nego i Dragana Čovića zbog njegove frustracije s izborom Željka Komšića u vlasti. Mislim da ni na koji način nećemo dobiti određena sredstva za lobiranje koja bi bila koherentna u smislu politika - dodao je Džidić.
Jedno od uspješnih lobiranja koje je bilo u interesu onih koji se zalažu za istinu i pravdu na prostoru BiH jeste rezolucija o genocidu u Srebrenici. Ona je usvojena u UN-u prošle godine, jedan od predlagača bila je ambasadorica Njemačke. Učinci lobiranja su mnogo veći od samog pojma. Jedan od primjera koje nam je naveo Edin Mujkić je kako u Washingtonu ima 1.500 lobista farmaceutskih kuća.
Naše lobiranje se svodi na entuzijazam, ljudi koji žive u Americi, koji su povezani s političarim, predstavnicima u Kongersu i slično. Sve se svodilo na taj entuzijazam - istakao je profesor Mujkić.
Istina je da Bosna i Hercegovina ima infrastrukturu i finansije kojima bi mogla riješiti mnoge probleme s kojima se susreće. Jedan od primjera koji se možda mogao jeftinije platiti lobiranjem jeste afera poznata kao Vijadukt. Međutim, ovako imamo one kojima je lični interes veći od interesa države koju pokušavaju srušiti na sve načine. Da ne valja, možda je ne bi ni rušili.
