Ispovijest najstrašnijeg balkanskog plaćenog ubice: Samo bi se pojavio, završio posao i nestao

Kada je talijanski novinar Andrea Galli objavio knjigu „Ubojica“, evropska javnost prvi je put dobila uvid u mračni svijet profesionalnog egzekutora koji je desetljećima djelovao između Balkana i Italije.

Iako se njegovo pravo ime ne otkriva, čovjeka o kojem Galli piše nazovimo Julijan – pseudonim iza kojeg stoji jedan od najopasnijih i najhladnijih ubica koje je regija ikada iznjedrila.

Julijan je rođen u sjevernoj Albaniji, u sredini u kojoj su krvna osveta, oružje i klanski zakoni bili važniji od države. Galli opisuje njegovo djetinjstvo kao splet siromaštva, nasilja i potpune odsutnosti autoriteta. Upravo tu, u takvom okruženju, nastao je čovjek koji će kasnije postati simbol najmračnije strane balkanskog kriminala.

Tokom ratnih i poratnih godina, kada su regijom tutnjali oružje, droga i nova generacija kriminalnih klanova, Julijan ulazi u svijet ilegalnih poslova. Kako Galli piše, „odrastao je u kaosu, pa je kaos postao njegova logika“. Brzo je privukao pažnju kriminalnih grupa – ne zato što je bio najjači, nego zato što je bio najhladniji.

U Italiji, gdje se tada prelijevao balkanski kriminal, Julijan je postao plaćeni izvršitelj za nekoliko organizacija. Nije birao strane. Nije pravio razlike. Radio je za onoga tko plati – „moneta za potkusurivanje“, piše Galli. I najopasnije oružje u rukama bosova.

Najjeziviji dijelovi knjige nisu opisi kriminala, već dijelovi u kojima Julijan govori o sebi. Galli ga opisuje kao čovjeka koji je „godinama živio mrtav, ali toga nije bio svjestan“. Julijan otvoreno priznaje da je vremenom izgubio svaki moralni kompas. U knjizi je zabilježena njegova rečenica koja ledi krv: „Kad živiš kao ubica, misliš da si bog. A u stvari si samo mrtav čovjek koji to ne zna.“ Droga, paranoja, neprekidne potjere i strah od odmazde potpuno su ga uništili. Život u kriminalu pretvorio ga je u sjenu.

Prema onome što je talijanski novinar Andrea Galli iznio u knjizi „Ubica“ (Il Sicario), Julijan Sinani važio je za najopasnijeg čovjeka albanskog podzemlja, osobito tijekom razdoblja kada je bio aktivan u okviru takozvane „Sky“ kriminalne mreže. Gallijevi izvori iz istraga i policijskih dosjea opisuju ga kao hladnog, metodičnog i potpuno beskompromisnog čovjeka, koji je – prema navodima istrage – bio povezan s više od 20 naručenih ubistava širom regije.

Galli u knjizi piše da je Sinani ulijevao strah „svojom tišinom više nego tuđim prijetnjama“, te da je navodno važio za nekoga ko nikada nije pokazivao emocije ni u najtežim situacijama. Jedan od citata koji se često prenosi glasi: „Julijan je djelovao kao sjena. Nije vikao, nije gestikulirao, samo bi se pojavio, završio posao i nestao.“

U knjizi se ne opisuju eksplicitne metode, ali se naglašava da je Sinani bio poznat po „brzini, preciznosti i potpunoj odsutnosti tragova“, zbog čega je stekao nadimak u kriminalnim krugovima – „čovjek kojeg ne možeš vidjeti, a kad ga vidiš već je kasno“.

Navodi iz međunarodnih istraga, koje Galli citira, govore da je Sinani bio na čelu jedne od najorganiziranijih albanskih ćelija za likvidacije, a da su njegovi tragovi otkriveni tek kada je razbijena komunikacija preko aplikacije Sky ECC. Istražitelji su ga opisivali kao „najopasnijeg operativca na Balkanu“.

U knjizi se navodi da je njegova „reputacija“ bila zasnovana na tri elementa: lojalnost klanu, potpuna diskrecija i sposobnost da godinama izbjegne istrage.

Galli tvrdi da je upravo ta kombinacija učinila da ga klanovi smatraju najskupljim i najtraženijim plaćenim ubicom u regiji.

Najveći obrat dogodio se kada je Julijan odlučio sarađivati s talijanskim vlastima. Prema Galliju, razlog je bio spoj: straha za vlastiti život, uvjerenja da ga klanovi više ne štite, unutarnjeg sloma nakon dugih godina nasilja. Njegova svjedočenja postala su dio važnih istraga u Italiji i na Balkanu. Talijanska država dodijelila mu je zaštitu, dok Galli nikada nije objavio njegovo pravo ime, prenosi Telegraf.