U Buča Potoku, sarajevskom naselju, živi Besim Hodža, sam u neuvjetnoj kući bez poda i tepiha u kući. Na adresu emisije "Ispuni mi želju" stiglo je pismo Besimove komšinice Mujesire Buljubašić, koja se brine o svom komšiji.
- Bilo je zimsko doba, kada sam ga vidjela da je izašao usred zime da se ugrije na progrijalom suncu, teško mi je palo jer on nema drva da naloži vatru, a i kad skupi drva toplota mu sva izađe kroz prozore koji su pokvareni i iz kojih puše. Ako iko ima imalo savjesti, želje neka mu barem napravi ovaj prostor ovdje u ovoj sobi da mu više ne puše i da mu nije hladno. On meni nije rod, samo komšija, ali na njegovoj pojavi vidiš da je dobar čovjek - kazuje Mujesira.
Besim Hodža nema nikakvih primanja, radi kada ga neko pozove, ne boji se raditi, ali kako nam priča, godine su učinile svoje, nije više u punoj snazi kao nekada.
- Imao sam četiri godine kada je babo rahmetli pravio ovu kuću, umrli su mi i mama i babo i braća i sestre. Snalazim se kako umijem i znam. Roditelji su se borili. I ja sam se borio, ali sad deveram ja ovdje sam. Prije mi je bilo teško i danas mi je teško, ja sam vezan za svoju porodicu, nastradao sam u ratu i poginuo mi je brat, sestrić, geler me je pogodio u nogu. Teško mi je, ali šta ću, ni dan danas ne mogu bratu da odem na mezar - priča nam Besim.
"Ovo je dunjalučki prolazni život. Svi mi u ovom svijetu trebamo imati dušu da pomognemo onima koji nemaju. U cijelom muslimanskom narodu bi bili odnosi kako trebaju, ovaj dunjaluk je ispit, otići ćemo na vječni, kome treba pomoći, pomozimo. Danas niko nikog ne vidi, brat brata, dijete majku rođenu, toga ima dosta u životu danas. Teško onome ko nema", dodaje Mujesira.
Besim govori kako mu komšije pomažu pregurati dane, njegovu priču donosimo u videu na oficijelnom You Tube kanalu Hayat Media BiH.
