Izjava lidera SNSD-a Milorada Dodika da se stranka sprema za prijevremene izbore za predsjednika RS, uz istovremenu ogradu da "možda izbora i ne bude", oslikava stanje političke neizvjesnosti i, čini se, sklonost održavanju dinamične retorike bez čvrstih garancija.
Dok se politički teren priprema za moguće izjašnjavanje građana, Dodikova izjava više liči na taktički manevar nego na jasno iskazanu namjeru.
Njegovo obrazloženje da je "život dinamičan" i "svijet u potpunom neredu" služi kao paravan za odsustvo jasne vizije ili planova, stavljajući akcenat na nepredvidivost kao glavnu političku strategiju. U politici, promjenjivost jeste realnost, ali konstantno balansiranje između najave i opovrgavanja izbora stvara dojam političke igre u kojoj su sudbina izbora i volja građana sekundarni u odnosu na zadržavanje političkog uticaja i pažnje.
Posebno je značajan Dodikov osvrt na zakonodavstvo RS, gdje naglašava da su zakoni doneseni jer su "smatrani potrebnim u datom momentu", bez obzira na mišljenje "nekog drugog" ili "Sarajeva", s ciljem jačanja identiteta. Iako suverenost u odlučivanju jeste temelj politike, fokus na donošenju zakona prkoseći drugima, umjesto na njihovoj suštinskoj koristi i harmonizaciji sa širim pravnim okvirom, otvara pitanje prioriteta. Da li je naglasak na "identitetu" ispred funkcionalnosti i ekonomskog razvoja?
Kritičke strelice upućene opoziciji i Gradskoj upravi Banje Luke, s optužbama za odsustvo kapitalnih projekata i degradaciju "Vodovoda", zvuče poznato. Dok kritika opozicije može biti legitimna, prebacivanje odgovornosti za probleme u Banjoj Luci, uz istovremeno hvaljenje drugih gradova, djeluje kao pokušaj odvraćanja pažnje od šireg konteksta. Isticanje Laktaša, Bosanske Gradiške, Prnjavora i drugih opština kao primjera otvaranja fabrika, a zanemarivanje razloga zašto se to ne dešava u administrativnom i političkom centru, Banjoj Luci, traži dublju analizu.
Da li je problem u lokalnoj vlasti, ili se radi o širem ekonomskom i političkom zastoju koji pogađa sve nivoe vlasti?
Sve u svemu, Dodikov novi istup nudi mješavinu unutrašnje neizvjesnosti, oštre retorike prema Sarajevu i opoziciji, te isticanje autonomije u odlučivanju. Međutim, nedostaje fokus na rješavanje vitalnih ekonomskih i infrastrukturnih pitanja, što ukazuje na to da je politička dinamika trenutno više usmjerena na održavanje tenzije i pozicije, nego na isporučivanje opipljivih rezultata. Manjkavost izjave leži u pripremi za izbore koji "možda i ne budu", dok se stvarni problemi ostavljaju u sferi prepucavanja.
