Bosanskohercegovačko zdravstvo već godinama je talac političkih obračuna, a najnovije objave Sebije Izetbegović, bivše direktorice KCUS-a, jasan su pokazatelj (ne)odgovornosti vlasti za stanje u najvećoj bolnici u zemlji.
Umjesto da bude prioritetno mjesto ulaganja i stručne podrške, KCUS je, prema riječima njegove nekadašnje čelnice, svjesno ostavljen bez kadra i sistemske pomoći.
'Odlazak kadra iz KCUS bio je politički organiziran i ohrabren. O tome me obavijestio sms porukom i SDP ministar zdravstva KS Haris Vranić, poslavši poruku koju objavljujem.
'NEKO UPORNO POZIVA KADAR KCUS NA PRELAZAK U OB....''
Ako su ove tvrdnje tačne, onda se postavlja pitanje, kakvu cijenu za političko nadmudrivanje plaćaju građani Kantona Sarajevo i cijele BiH? Nedostatak ljekara i medicinskog osoblja u ustanovi koja nosi najveći teret zdravstvene zaštite znači direktno ugrožavanje pacijenata.
Čak znam i od koje kolegice je tražio i dobio moj broj. Skoro tri pune godine je tadašnji premijer Kantona Sarajevo Edin Forto, zajedno sa Vladom Trojke KS, odbijao sve naše zahtjeve za prijem kadra u KCUS. Oko 35 zahtjeva i urgencija smo poslali, svaki je odbijen. Naravno, sve one koje su nagovorili da odu odmah su zaposlili u OB, ili negdje drugo, bez konkursa, bez sistematizacije i bez realne potrebe. Nekima obećali i mnogo više, pa ih prevarili (zasluženo). Pokušavajući da udave mene oni su davili KCUS.
Posljedice se vide danas, tvrdi Izetbegović, i na tragičnim primjerima:
Nije ih bilo briga za potrebe bolesnika.To je danas tužno dokazano. Nedostaje nadzor nad bolesnicima. Nesretna bolesnica se ubila.
'Objavljujem i sliku jednog od užasavajuće prljavih dušeka u kojima su ležali bolesnici KCUS, a skoro svi su bili takvi, da vidite djelić stanja koje sam zatekla 2016 godine,' objavila je Sebija Izetbegović, bivša direktorica Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu (KCUS).
U demokratskom društvu neprihvatljivo je da se zdravlje građana koristi kao oružje u političkim bitkama.
Medicinskog osoblja nedostaje dok se vlast bavi kadrovskim kombinacijama i međusobnim podmetanjima. Rezultat toga je sistem u kojem pacijenti plaćaju najveću cijenu.
