U prostoru Brusa bezistana, u srcu starog Sarajeva, Muzej Sarajeva otvorio je izložbu pod nazivom “Život na području Stolačkog kotara (1878–1918)”, koja na jedinstven način donosi priču o svakodnevnom životu običnog čovjeka u Hercegovini u vremenu vladavine Austro-Ugarske monarhije.
Autorice izložbe su Irma Šabanović i Hana Younis, a u fokusu postavke su dokumenti i arhivska građa Kotarskog ureda Stolac, koji je tokom tog perioda obavljao upravne, sudske i finansijske poslove.
Kroz više od 150 arhivskih kutija, posjetiteljima je omogućen uvid u to kako se živjelo, radilo i upravljalo u vremenu značajnih društvenih i političkih promjena. Poseban naglasak stavljen je na svakodnevnicu i proces prilagodbe lokalnog stanovništva novim okolnostima — prelazak s "ala turka" na "ala franka" način života.
Na otvaranju izložbe prisutnima se obratila Indira Kučuk Sorguč, direktorica JU Muzej Sarajeva, ističući značaj saradnje između institucija kulture iz različitih krajeva Bosne i Hercegovine:

Jako smo svi sretni što možemo da krunišemo našu saradnju sa Arhivom Hercegovačko-neretvanskog kantona ovdje u Muzeju Sarajeva i da to bude još jedan u nizu naših zajedničkih projekata koje bi htjela predsatviti ne samo ovo što smo danas vidjeli nego da predstavimo sve ono što je vezano za Arhiv Hercegovačko-neretvanskog kantona u Sarajevu i nadamo se naravno ono što je značajno iz Muzeja Sarajeva u Mostaru. Veoma je važno naglasiti da ova priča naša zajednička je temelj na kojem treba da počiva ta naša megalopolis... Sarajevo kao megalopolis, kao metropola, jer Sarajevo treba da sjedinjuje sve krajeve, sva mjesta, sve gradove iz naše domovine Bosne i Hercegovine.
Kučuk Sorguč je naglasila kako je posebno važno što izložba prikazuje tzv. historiju odozdo – priču o životu "malog čovjeka", njegovim izazovima i svakodnevici:
Kao antropologinja ja sam izuzetno sretna što ćemo vidjeti na ovim panoima dokumentaciju koja je vezana za život tzv. običnog čovjeka. To je zapravo najznačajnije. Historija koja se piše odozdo, tzv. historija anala, ona je priča o malom tzv. malom čovjeku ali zapravo priča o onome što je izuzetno značajno kako su ljudi živjeli, kako su stanovali, s čim su se borili, kakve su prepreke imali, pa ćete vidjeti ovdje na ovim panoima divne, za nas historičare ali vjerujem i za svakog čovjeka zanimljive dokumente koji govore o tome kada je koje godine zmija ujela koliko ljudi na području Neuma, ili stipendije naših prezimenjaka koje imamo ovdje u Sarajevu.
Svoje zadovoljstvo realizacijom izložbe izrazio je i Amir Kadribegović, direktor Arhiva Hercegovačko-neretvanskog kantona, koji je podsjetio na značaj ove kulturne institucije i njenu prisutnost širom regije:

Ima veliko značenje zato što smo mi prvi put ovdje u Sarajevu a u ovoj tekućoj 2025. godini obilježavamo čak 71. godinu našeg postojanja. To nije mala stvar, mi smo u prošloj godini obilježili naš jubilej 70. godina i tim povodom smo organizirali osam događaja koje smo prezentirali u četiri hercegovačka grada. Mostaru gdje je naše sjedište, Stocu, Konjicu i Trebinju. U prošloj godini smo prvi put bili u Stocu, Konjicu i Trebinju. Zamislite 70 godina, a težina na cijeloj priči je bila okolnost da smo mi bili prva institucija koja je nakon Dejtonskog mirovnog sporazuma održala jedan javni kulturni događaj u Trebinju. To se desilo u septembru mjesecu prošle godine u Muzeju Hercegovine Trebinje. Kada je u pitanju ova izložba u Sarajevu Indira je dosta toga rekla, pripremila se na način da je nama uzela cijeli teren, ali dobro. Kada je u pitanju izložba u Sarajevu mi smo bili motivirani iz više razloga i imali smo strašno veliku želju i volju da dođemo u Sarajevo iz razloga što je ovo jedan novi kvalitativni iskorak u našem radu Arhiva Hercegovačko-neretvanskog kantona jer smo mi kako je rekla i kolegica i draga prijateljica Indira, mi smo uspostavili jedan divan most na saradnji između Arhiva i Muzeja Sarajevo i nadam se da će taj most naše saradnje dug i plodonosan.
Izložba “Život na području Stolačkog kotara (1878–1918)” predstavlja vrijedan doprinos očuvanju i predstavljanju kulturno-historijskog naslijeđa Bosne i Hercegovine.
Osim što spaja arhivsku građu i muzejski prostor, ona povezuje različite dijelove zemlje u jedinstvenu priču – onu o ljudima, dokumentima i vremenu koje oblikuje naše razumijevanje prošlosti.