U povijesti – tačnije, u hijepropovijesti – i u nekoliko navrata u antičkim vremenima, vođeni su ratovi u epskom totalitetu – kao ona vrsta pustošenja u kojoj se ubija sve živo na određenom prostoru, pa se čak i sami prostor – sve biljke i životinje u njemu temeljito uništavaju. Uništenje i smrt postaju totalni. Jedan od takvih ratova vodili su Izraelićani po povratku iz Egipta u „obećanu“ zemlju Kanaan u kojoj su (navodno po nalogu svoga boga) ubijali sve ljude i sve njihove životinje. Danas, u 21. vijeku, savremeni Izraelićani ponovo su obuzeti mitskim nagonom za pustošenjem: temeljito ubijaju sve živo u Palestini. Oni u 21. vijeku vode mitski, epski, biblijski rat nakon onoga prije približno 3.000 godina: sistematično ubijaju sve Palestince (zasad u Gazzi) – žene, djecu, njihove životinje… No, njihova ubilačka strast vodi ih ka temeljitom uništavanju čak i palestinskih maslinjaka, betoniranju bunara, ubijanju palestinskih životinja. Smatrajući sebe izabranima, izgubili su ljudsko obličje.
Piše: Esad Duraković
Na internetu se može vidjeti kako Izraelci (Izraelićani) na Zapadnoj Obali temeljito uništavaju sveto drvo maslinu – na onome tlu na kome je Bog oslovljavao čovječanstvo šaljući mu Svoje poslanike. Valja znati da se i Sami Bog zaklinje Maslinom za koju naučna istraživanja dokazuju da može doživjeti i blizu 3.000 godina. Gledamo kako obijesni Izraelci – u žaru totalne destrukcije – lome najveće grane (“palestinskih“) maslina, ubilački jureći od jednog do drugog stabla na tome sakralnom prostoru. Upravo ovih dana gledamo i kako ogromni buldožeri u toj svetoj geografiji sistematski uništavaju maslinjake, čupajući stabla iz korjena. I čine to samo zato što su to „palestinske masline“. Također svijet svjedoči već duže vrijeme kako je mržnja obuzela te monstrume u tolikoj mjeri da uništavaju (palestinska) stada i betoniraju bunare na tlu na kome je voda najveći simbol života. Iste mete imali su u biblijskom vremenu – kada su dolazili u obećanu zemlju Kanaan. Povijest svjedoči o kasnijoj kazni za takvu destrukciju. Dakle, u periodu od nekih 3000 godina – do 21. vijeka – baš ništa se nije promijenilo u tome mentalitetu kome sada stoji na raspolaganju i sva moderna tehnologija, te podrška većeg dijela navodno civiliziranog svijeta.
Na drugoj strani i istovremeno, vrši se sistematski pomor palestinske djece bombardiranjem i izgladnjivanjem.
U vezi s tim, nužno je obrazložiti ovdje frapantnu inverziju: Ovo sistematsko, mahnito i ostrašćeno ratovanje protiv biljaka, protiv stada, bunara i općenito protiv tla strašnije je i od neizrecivo strašnoga pomora djece. Naravno, ljudski život jest najvažniji, pogotovu život djece čija će patnja i čije će smrti kao prokletstvo kroz povijest progoniti dželate. Međutim, prethodnom konstatacijom želim reći kako je ovaj ostrašćeni rat protiv tla izraz potpune pomahnitalosti jednoga sistema koji je, nažalost, izuzetno moćan. To je očigledan izraz masovne i sistemske moralne poremećenosti koja se „referira“ na epska i mitska pustošenja svijeta a koji je u dometu slijepe sile. U povijesti su ljudi prečesto ratovali, ubijali se, ali je nezapamćen (osim u hijeropovijesti) ovako pomaman rat protiv samoga tla i baš svega živoga na njemu. Ovaj temeljiti rat i protiv tla zapravo svjedoči o totalitetu Zla kome svjedočimo. Tako on postaje rat i protiv samoga Boga.
No, ni to nije kraj jer ogromna većina zapadnih vlada – koje sve vide i sve znaju – bezrezervno podržavaju tu epsko-mitsku reinkarnaciju Zla, uprkos otporu značajnog dijela svojih osviještenih građana. Pri svemu tome, muslimanski klijenti tih moralno izobličenih vlada predani su vlastitome hedonizmu, u krajnje nemoralnoj pobožnosti, ne shvaćajući da će Zlo kome mizerno podilaze stići i na njihove dveri.
Dakle, naš svijet općenito u takvom je moralnom sunovratu – predan Zlu i Profitu kao vrhovnom božanstvu – da ne može proći bez kataklizmična potresa. Ova obuhvatna i stravična moralna dezorijentacija je civilizacijski fatalna.
I svi mi gledamo tu strahotnu moralnu degradaciju koja cijelu civilizaciju vodi u fatalnu dekadenciju i prijeti nam uništenjem, misleći kako ćemo se ipak izvući, dok nas negativna inercija nosi sve brže.
Zlo ima svoju logiku; mnogo je agresivnije i bolje je organizirano od Vrline koja se uljuljkuje u samodovoljnosti.
