Kamiondžija Jovica iz okoline Kruševca proveo je posljednjih 12 godina krstareći drumovima Evrope. Vozio je danju, noću, po kiši i snijegu – sve da obezbjedi bolji život svojoj porodici i da opremi stan za koji su on i supruga digli kredit. Dok su točkovi njegovog kamiona gutali kilometre, gutao je i on knedle usamljenosti, vjerujući da negdje kod kuće neko broji dane do njegovog povratka.
Često nisam znao ni koji je dan. Samo sam vozio. Znao sam da svaka vožnja donosi još koji dinar više za kuću, za djecu, za nju... Mislio sam da gradimo život zajedno - priča Jovica.
Problemi su nastali u poslednjih par godina. Kako kaže Jovica, osjetio je kao da se udaljavaju, kao da se njegova supruga hladi.
Kad sam vidio s kim me vara… odrazilo se na moje zdravlje. Znate onaj osjećaj kad krv krene da vam ključa, a tijelo da se hladi? To. Taj čovjek... bio mi je nekadašnji kolega, čak sam mu i pozajmljivao pare kad nije imao - priča Jovica.
Dok Jovica danima nije znao da li je u snu ili u javi, njegova supruga je, bez trunke kajanja, spakovala kofere i otišla – s ljubavnikom. A pare? Sve što je godinama slao kući – istopile su se na putovanjima, salonima ljepote, večerama i poklonima za drugog muškarca.
Danas pokušava da se oporavi – kaže da je ubrzo saznao da ima šećer, da je smršao 18 kilograma, uz terapije, tablete i podršku prijatelja. Vozi i dalje, ali kaže da više ne sanja o kući – jer kuće, u pravom smislu te riječi, više nema, piše Kurir.
