Hafiz Ammar Bašić novom objavom na društvenim mrežama ukratko je opisao ljudsku snagu volje koja nadilazi svaku ljudsku prepreku. Predstavioje Ahmeda Sarikaya iz Turske, čovjeka čija nas priča tjera da preispitamo svaku svoju slabost.
Ahmed je rođen u potpunom mraku, ali je u dobi od samo devet godina pronašao svoje unutrašnje svjetlo – postao je Hafiz Kur'ana Časnog. Zamislite, dječak, oslanjajući se samo na sluh, upija najmilosnije riječi i pohranjuje ih u svoje srce. Kasnije je, snagom vjere i nevjerovatne predanosti, savladao svih deset kiraeta, postavši jedan od najboljih učača Kur'ana u cijelom svijetu.
On, slijep od rođenja, samostalno putuje svijetom, tečno govori arapski, oženjen je i ima kćerkicu. Njegov život je blagoslov, a njegova misija je potvrda Allahove mudrosti.
Ali, ono što najviše pogađa, što para srce i ulijeva neizmjernu nadu, jeste njegova dova. Stojeći pred svetom Kabom, nije tražio ono što bi većina nas smatrala najvećim blagoslovom – vid. Njegova molitva bila je herojska: "Gospodaru, kad bi mi Ti dao da biram između toga da progledam ili da idem po svijetu učeći Kur'an kako bi ljudi više voljeli Tvoj Govor, ja bih odabrao ovo drugo radije nego da mogu vidjeti i obići dunjaluk stotinu puta.
Ovaj izbor je snažan šamar svakom našem izgovoru, svakoj našoj slabosti. Hafiz Ammar Bašić nas, prenoseći ovu priču, podsjeća da je Božija vjera živa, potvrđena životima takvih insana. Ako Ahmed Sarikay, bez dara vida, s takvom voljom i vjerom posvećuje svoj život širenju Kur'ana, mi, koji imamo sve blagodati i sve mogućnosti, nemamo pravo na slabost.
Ahmed Sarikay je dokaz da je prava svjetlost ona koja sija iz srca, a ne iz očiju. On je ogledalo koje nam pokazuje koliko je naša vjera ponekad slaba i koliko se visoko možemo vinuti kada odlučimo da je misija Božije riječi važnija od bilo koje dunjalučke želje.
