Ministarstvo finansija Kantona Sarajevo raspisalo je Javni poziv za dugoročno kreditno zaduženje do 90 miliona konvertibilnih maraka. Sredstva, kako je navedeno, namijenjena su za finansiranje dijela kapitalnih projekata i sanaciju akumuliranog deficita iz prethodnih godina, predviđenih Budžetom KS za 2025. godinu.
Planirano je da kredit bude uzet pod fiksnom kamatnom stopom, s minimalnim rokom otplate od deset godina, uključujući tri godine grace perioda. Kao instrument osiguranja predviđene su mjenice. Uslovi za izbor banke uključuju efektivnu kamatnu stopu do maksimalno 4,2 posto, uz jasno definisanu fiksnu kamatu i rok otplate.
Na papiru sve izgleda uredno, tehnički čak i korektno. Međutim, suštinsko pitanje ostaje da li je novo zaduženje samo još jedan pokušaj da se krpe budžetske rupe, ili je dio šire, dugoročne strategije oporavka?
Ono što najviše zabrinjava nije sama činjenica zaduženja već u određenim okolnostima, legitimno fiskalno sredstvo. Problem je što zaduženja u KS postaju pravilo, a ne izuzetak. Uzroci deficita trebali bi biti sistemski riješeni, vlast redovno poseže za kreditnim aranžmanima, ostavljajući vraćanje dugova budućim generacijama.
Ekonomisti već godinama upozoravaju da se krize ne rješavaju zaduživanjem, već ulaganjima kako u infrastrukturu kroz javne radove, tako i u otvaranje prostora za privatne investicije.
Na kraju, nije problem u kreditu samom po sebi, već u njegovoj funkciji. Ako je dio jasne strategije razvoja i oporavka onda je opravdan. Ako je, kao što se često dešava, samo još jedan pokušaj da se 'preživi godina', bez pratećih reformi i strukturnih promjena onda je to signal dublje finansijske i političke krize.
Građani Kantona Sarajevo zaslužuju više od privremenih rješenja. Zaslužuju viziju, odgovornost i konkretnu akciju jer se dugovi, za razliku od obećanja, uvijek vraćaju. Na kraju, račune će, kao i uvijek, platiti oni koji najmanje odlučuju.
