Kasim Muharemović je povratnik u Nahorevo kod Sarajeva. Njegova priča je karakteristična po tome što se dobrovoljno vratio iz Njemačke odmah po završetku rata 1998. Pred kraj 1994. je otišao u Njemačku gdje su mu već bila djeca i žena.
Kako je rekao u našoj emisiji „Mjesto povratka“, dobio je odobrenje da posjeti porodicu i da se vrati nakon tri mjeseca. Međutim, zbog raznih okolnosti nije mogao da se vrati pa je u Njemačkoj proveo tri i po godine gdje je za to vrijeme radio.
Moja porodica je prije rata izašla posebnim konvojem kada su djeca izvučena. Tako sam dobio odobrenje da odem do njih. Razbolio sam se i ja i žena ali sam opet radio kako bih obezbijedio porodici nešto. Ljudi su ovdje skoro sve obnovili. Neki su dobili neke male donacije a ja nisam dobio ništa. Borio sam se na svoj način. I registrovao sam firmu, plaćao dadžbine. Odužio sam se državi, a koliko je država uradila za nas o tom po tom.
Kazao je da se vratio radi djece da završe školu. U međuvremenu su djeca odrasla i zaposlila se.
Vidite kakva je situacija i sada. Nije bajno nigdje, ni u državi a ni u svijetu.
Muharem se prisjetio prijeratnih dana kada je kako kaže radio u jednoj firmi i morao da održava dedovinu koja nije smjela biti zapuštena.
Bio je to fin život i drugačiji sistem. Nisi morao razmišljati o nekakvim stvarima. Većinom su ljudi radili u firmama i nešto su poslije posla dodatno radili. Ja sam radio u firmi da se nisam mogao baviti ničim drugim. Ali sam morao održavati svoju dedovinu jer se to mora ipak čuvati.
