Čitava regija ovih dana izgovara: “naš Halid”. Koliko je posebnosti u tome da nekoga nazivamo svojim.
Ali zapravo, kako i ne bismo. Halidova pjesma se uvijek odnekud čula: sa televizije, iz druge sobe, kroz prozor susjedne kuće, iz kafane, iz auta, iz mnogobrojnih etapa na ličnim linijama života. A začula se više puta i na filmskom platnu.
Davao je nešto posebno svemu što je dotakao
Saradnja Halida Bešlića sa filmskim režiserima nije bila samo profesionalni čin već jedna umjetnička sinteza, spoj dvaju jezika kreativnosti: glasa i slike, muzike i filmske naracije, emocije i vizualne priče, ostavljajući neizbrisiv trag u historiji naše kulture.
Bio je vrlo dirljiv govor režisera Ademira Kenovića na komemoraciji u Narodnom pozorištu u Sarajevu.
'Nije meni mjesto u pozorištu, to je za gospodu', to su bile njegove riječi kad smo pripremali neki projekat prije 20-ak godina. Kaže: „Možemo li negdje drugo?“, ka kažem: „Ne možemo Halide“.
Ova sedmica pokazala je da je tvoje mjesto svugdje, imali smo privilegiju da živimo u vremenu kad si živio i da budeš dio našeg života. Imao sam privilegiju da te poznajem preko 50 godina.
Bio je divan saradnik, prijatelj, rod rođeni, čovjek koji je davao nešto posebno svemu što je dotakao. Kad smo radili Tešanj, Karaulu, Kod amidže Idriza i druge projekte uvijek je svemu dao plemenitu notu.
Svadba u Zagrebu
U nastavku je kazao da je Halid davao sve vrijeme dobrotu, energiju, ljubav, sebe, novac... Zatim je prepričao anegdotu koju mu je Halid ispričao.
Nedavno mi je ispričao događaj za vrijeme jednog njegovog boravka u Zagrebu. Imao je večeru u jednoj sali, u drugoj sali je bila neka svadba. Prepoznali su ga i došli i zamolili da otpjeva jednu pjesmu, on je rekao: 'Nažalost neću moći otpjevati jednu pjesmu, ja ću vam pjevati sve do zore'. Možete misliti koliko je oduševljenje bilo na toj svadbi. Bezbroj je takvih događaja koje smo slušali i kojima smo svjedoci. Uvijek nas je oduševljavao, tjerao suze na oči svojim jednostavnim ljudskim reakcijama. Imao je prijatan način izražavanja, govor svog djetinstva, jednostavnim je jezikom govorio vrlo često ozbiljne velike mudrosti. Međutim, bio je spreman da prihvati nove stvari
Svakoga od nas je stvorio boljim
Ponovio je kako Halid nije preslio, već snažno uselio u svakoga od nas.
Kad čujem da neko kaže da je Halid preselio, pomislim kako to ne može biti, Halid nije preslio on se snažno uselio u svakog od nas i uradio ono što treba uraditi. Svakoga od nas je stvorio boljim zato što je bolje za sve i činit će to i dalje i snažnije.
Čudo koje nas okuplja ovolikom snagom zove se dobar čovjek. Dobri čovjek Halid. Halid ne može nestati i zato Halid je svojom jednostavnošću, iskrenošću velikodušnošću, pozitivnošću primjer svima kakvi trebamo biti i kako trebamo popraviti svijet širinom Halidove dobrote i od toga nam svima ovisi opstanak. Dragoj porodici Dini, Sevdi... upućujem iskreno saučešće i snagu u ovim teškim trenucima...“
