U središtu sve veće napetosti na Pacifiku otkrivene su nove dimenzije kineske vojne prisutnosti u Južnom kineskom moru. Najnovije obavještajne analize pokazuju kako je Peking tokom posljednjih godina sistematski pretvorio niz malih ostrva i grebena u goleme umrežene vojne komplekse. Riječ je o infrastrukturnom poduhvatu koji danas obuhvata više od 3200 hektara, a na nekima su sada smješteni i bombarderi sposobni za nošenje nuklearnog oružja, navodi australski portal abc.net.au.
Satelitske snimke koje je pregledala Inicijativa za pomorsku transparentnost Azije (CSIS) otkrivaju brzinu i razmjere kineske gradnje. Prema riječima njenog direktora Gregoryja Polinga, situacija je izuzetno zabrinjavajuća za Australiju, Japan i Sjedinjene Države. Na tri ključne ostrvske baze izgrađene su luke, uzletno-sletne piste dužine 3 km, više od 70 hangara za borbene avione, položaji za projektile zemlja–zrak i protivbrodske rakete, kao i napredni radarski i komunikacijski sistemi. Poling ovu ekspanziju opisuje kao “najbrži i najopsežniji primjer jaružanja i nasipavanja u historiji.”
Trenutno Kina upravlja s 20 stanica na ostrvlju Paracel i sedam na ostrvlju Spratly, od kojih četiri imaju potpuno operativne zračne i pomorske kapacitete. Snimke iz maja, koje je objavio Reuters, pokazale su raspoređivanje bombardera H6K na ostrvu Woody u Paracelima – letjelica koje mogu pogoditi ciljeve na udaljenosti Australije. Istraživač Abdul Rahman Yaacob iz Instituta Lowy upozorava da tri baze u Spratlyju sada također mogu primiti te bombardere, piše Dnevno.hr.
Kina dodatno drži greben Scarborough, koji je zauzela 2012., održavajući stalnu prisutnost obalne straže. Peking tvrdi da mu ostrva pripadaju po historijskom pravu, no međunarodno pravo i stav UN-a te Australije jasno ih proglašavaju nezakonitima. Još početkom 2010-ih Kina gotovo da nije imala uporišta u tom moru, a sada na Spratlyjima stoji sedam vojnih baza, oko 1300 kilometara od kopnene Kine.
Posebno je ilustrativan primjer baze na grebenu Mischief, koja sadrži skloništa za projektile, hangare i radarske sisteme velikog dometa. Prema Polingu, jedna od laguna ondje mogla bi primiti cijelu američku pomorsku bazu Pearl Harbor, a u nju bi stao i gotovo cijeli Washington D.C.
Kineska “linija devet crtica“, ucrtana 1947., obuhvata većinu spornog mora. Dr. Yaacob naziva je “historijskom fantazijom” koja, uprkos neutemeljenosti, može imati ozbiljne posljedice, poput ruskih tvrdnji o Ukrajini. Australija, Japan i saveznici odgovaraju vojnim vježbama slobode plovidbe, što dovodi do incidenata – od povređivanja ronilaca snažnim sonarima do upotrebe laserskih zraka prema avionima.
Gradnja baza imala je goleme ekološke posljedice. Prema američkoj vladi i CSIS-u, Kina i Vijetnam uništili su hiljade hektara koralnih grebena jaružanjem i betoniranjem, pri čemu su brodovi usitnjavali korale u materijal za nasipavanje. Poling procjenjuje da je Kina sama uništila više od 4000 hektara grebena, a dodatnih 20.000 hektara morskog dna devastirano je prilikom vađenja pijeska. Zbog razmjera štete bivši američki admiral Harry Harris ostrvske lance nazvao je “Velikim zidom od pijeska”. Naučnici upozoravaju i na taloženje sedimenata s teškim metalima i naftom, koji guše preostali morski život. Procjene govore da su Kina i Vijetnam odgovorni za čak 98 % uništenja koralnih grebena u tom području.
