Bosna i Hercegovina je i sama nedavno doživjela jednu od najtragičnijih nesreća u posljednjim godinama – katastrofu u Jablanici, gdje je nakon obilnih padavina aktiviran teren oko, kako se već mjesecima sumnja, nelegalnog ili barem nepravilno nadziranog kamenoloma.
Usljed klizišta i urušavanja, čitavo selo je praktično zbrisano, a u tragediji je stradalo 19 ljudi. Porodice su ostale bez domova, imanja, uspomena, svega što su generacije stvarale.
Dok su se stanovnici borili da dođu sebi, na teren su stigle humanitarne organizacije i volonteri, ljudi dobre volje iz svih krajeva zemlje. Zahvaljujući njima, prve kuće i privremeni objekti počeli su nicati brže nego reakcije nadležnih institucija. Donacije građana, dijaspore i fondacija pokrenule su obnovu sela, ali je u isto vrijeme otvoreno pitanje: gdje je Vlada Federacije BiH u svemu tome?
Zašto humanitarne organizacije preuzimaju teret države? I zašto u zemlji koja iz godine u godinu plaća cijenu neuređenog sistema još uvijek ne postoji poseban, jasan i funkcionalan fond za hitne situacije ovog obima?
Pitanja se gomilaju. Ko je dozvolio da kamenolom funkcioniše bez adekvatne kontrole? Ko je potpisivao dozvole? Ko je zatvarao oči pred izvještajima o nestabilnom terenu? I ko će, na kraju, odgovarati za smrt tolikog broja ljudi? Umjesto sistemske reakcije, BiH ponovo tone u poznati obrazac – prebacivanje odgovornosti, političke prepirke i tišina institucija koje bi morale raditi svoj posao.
Još je poraznije poređenje sa regionom. U Sjevernoj Makedoniji, nakon tragedije u diskoteci u Kočanima, hiljade građana izašle su na ulice zahtijevajući istinu, odgovornost i pravdu. U Srbiji studenti i građani masovno protestuju zbog različitih institucionalnih propusta. A u Bosni i Hercegovini? Zavlada tišina. Tragedija u Jablanici je brzo nestala iz medijskog fokusa, a društvo nije artikulisalo pritisak kakav bi mogao natjerati institucije na djelovanje.
Kao da smo se kolektivno navikli na činjenicu da nesreće prolaze bez odgovora, da se tragedije zaboravljaju, a odgovorni izvlače.
Kamenolom u Jablanici nije samo prirodna katastrofa – to je sistemska katastrofa. To je slika države u kojoj su životi ljudi manje vrijedni od interesa investitora, političkih veza i neuređenih institucija.
Nakon što su građani i humanitarne organizacije uradili ono što je posao države, ostaje pitanje hoće li ova tragedija konačno pokrenuti ozbiljne reforme sistema nadzora, upravljanja rizicima i kontrole rada privrednih subjekata. Ili će se sve završiti na još jednom saopštenju, još jednoj poruci saučešća i još jednoj tragediji koja će pasti u zaborav, piše Crna-Hronika.
