Država koju su milioni ljudi širom svijeta poznavali pod imenom Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija - više ne postoji. Jugoslavija je izgorjela u velikom požaru kojeg nije mogao ugasiti niko. Na njenom tlu, na pepelu zajedničke države, izniklo je sedam novih država. Među njima i BIH koja je obnovila državnost, a u agresiji preživjela jedan istrebljivački rat.
Piše: Akademik Adamir Jerković/Oslobođenje
BIH je po mnogo čemu bila najjugoslovenskija republika. U svim tadašnjim republikama vladao je jednopartijski sistem sa SKJ, koji je imao rukovodeću ulogu u svim sferama društva. Jugoslovenski komunistički sistem bio je marksističko-lenjinistički, zasnovan na principima partijske discipline. Sve što se dogovorilo u Beogradu, moralo se po ovom principu provoditi svuda u zemlji. Sve dok je svijet bio podijeljen na blokove, dok je trajao hladni rat, Jugoslavija je kao vodeća nesvrstana zemlja zauzimala visoko mjesto na ljestvici svjetske politike.
Afirmacija Muslimana
Pod Titovim rukovodstvom, koji je bio osnivač nesvrstanog pokreta, zemlja je snažno napredovala. Radni entuzijazam, naročito prvih godina nakon II sv. rata, bio je na vrhuncu. Njegova harizma bila je nesumnjiva i poticala je još iz vremena oslobodilačkog rata i poslijeratne izgradnje. On je bio Hrvat sa jugoslovenskim uklonom. I zbog te činjenice imao je podršku Srba, ali i drugih jugoslovenskih naroda, svakako i Bošnjaka, koji su podržavali jugoslovensku ideju kao dobru, jer su, posebno mali narodi u Jugoslaviji, dosegnuli afirmaciju.
Od 1970ih godina prošlog vijeka, muslimani su prvi put u historiji mogli reći da su Muslimani. Nisu su se više upisivali kao Srbi ili Hrvati islamske vjeroispovijesti ili neopredijeljeni. U zrelim godinama socijalizma SFRJ je uvela socijalističko samoupravljanje, gdje je vlast predata u ruke radničke klase. Mnogi smatraju da se ovdje radilo o političkom eksperimentu u kojem je sve bilo svačije i ničije. Nije bilo jasnog titulara svojine, tako da je ovaj koncept, iako lijepo zamišljen, doživio krah s razbijanjem jugoslovenske zajednice.
U to vrijeme Jugoslavija je bila čvrsta i koherentna, a zajedništvo jugoslovenskih naroda građeno je na paroli o bratstvu i jedinstvu i ravnopravnosti. Uvedeni su jednogodišnji mandat i smjene kadrova. Predstavnici svih naroda su se redali na rukovodećim pozicijama u organima SKJ, Predsjedništva SFRJ i predsjedništvima republika, sve do Saveza socijalističke omladine Jugoslavije. Sve strukture vlasti bile su podređene ovom principu. Samo je JNA zadržala dominantno srpsku prevagu, i među vojnicima i među oficirima, što se objašnjavalo srpskom brojnošću među jugoslovenskim narodima.
Sa rušenjem Berlinskog zida sve je ukazivalo na svjetski krah socijalizma, koji će imati za posljedicu dezintegraciju mnogih socijalističkih država od kojih će neke izgorjeti u plamenu velikog rata. Među njima našla se i Jugoslavija. Muslimanski narod, koji još nije dobio odrednicu Bošnjaci, posebno je osjećao tragičnost situacije. Ovo je na svojim plećima osjećao posebno Alija Izetbegović koji još nije formirao Stranku demokratske akcije (SDA), ali koji je znao da je nužno da se muslimani politički organiziraju.
Počinje da radi na političkoj artikulaciji muslimana i 27. 3. 1990. formira partiju pod imenom Stranka demokratske akcije. Prvi put u historiji muslimani dobivaju svog političkog reprezenta i prestaju biti obezglavljeni kao pred II svjetski rat, koji su dočekali nezaštićeni i potpuno nespremni.
Na prvim demokratskim izborima koji su održani 18. novembru 1990. pobijedila je njegova SDA i od tada ova grupacija postaje nezaobilazni politički fakor moći u BIH. Stranka demokratske akcije se učvrstila kao itekako važna politička snaga u zemlji. Odmah je postala svojina umornih muslimana koji su se suočavali sa prijetećim srpskim etnonacionalnim šoviniznom. Tamo su uveliko počela ozbiljna propitivanja Titovog koncepta i pokušaji posrbljivanja drugih naroda uz aktivan rad na ukidanju dotadašnje sheme funkcioniranja države.
Usput da kažem da je i danas, nakon rata, SDA bitan faktor, čak i u situaciji kada je međunarodnom intervencijom bukvalno nametnuta Vlada Federacije BIH bez SDA, iako je formalno pobijedila na izborima i kada je promijenjen Ustav na 24 sata radi prekomponiranja vlasti i izbacivanja vodeće stranke SDA iz vođstva zemlje.1
Na Istoku i Zapadu predsjednik Alija Izetbegović je postao veoma cijenjen borac za ljudska prava. On je već prominentni evropski mislilac, o čemu svjedoče brojna međunarodna priznanja: Međunarodna nagrada “Kralj Fejsal”2 za služenje islamu – 1993. godine, Nagrada
Na Istoku i Zapadu predsjednik Alija Izetbegović je postao veoma cijenjen borac za ljudska prava. On je već prominentni evropski mislilac, o čemu svjedoče brojna međunarodna priznanja: Međunarodna nagrada “Kralj Fejsal”2 za služenje islamu – 1993. godine.
Nagrada Mislilac godine Fondacije “Ali hafız Osman” iz Medine – za 1995, Nagrada za svjetsku ličnost godine od madridskog El Munda – 1995, Orden nezavisnosti Države Katar – 1997, Međunarodno priznanje Centra za demokratiju SAD (1997), priznanje Foruma Crans Montana3 za razvoj demokratije (1998), počasni je doktor prava na Marmara univerzitetu u Istanbulu (1997), Islamska ličnost godine koju dodjeljuju Ujedinjeni Arapski Emirati (2001) i niz drugih priznanja. Bio sam svjedok dodjele nagrade na Univerzitetu Marmara u Istanbulu, kada je postao počasni doktor prava. Dodjeli je prisustvovao i turski predsjednik Süleyman Demirel4.
Poštena knjiga
Kako sam sa Predsjednikom ostvario mnogo bliži kontakt od poslovnog, saznavao sam stvari iz prve ruke od njega samog. Zbog toga mi priprema njegove knjige “Sjećanja” nije teško pala u profesionalnom smislu. U njoj je autobiografski Alija Izetbegović svjedočio o prošlim danima i svojim uspomenama.5
Kada je započeo rad na knjizi, zamolio me je da pripremim građu od osnivanja SDA do naših dana. Njemu je bilo poznato da istražujem njegovo djelo i da ću napisati knjigu o životu i radu predsjedavajućeg Predsjedništva BIH.
Samo me je pitao ko mi je naručio knjigu, a ja samu mu odgovorio da nije niko i da će knjiga govoriti punu istinu. Rekao sam mu: “Vi znate kakva će to biti knjiga”? Odgovorio je: “Poštena”! Više nikada nismo pričali o ovoj temi, a trilogija “Alija izbliza” se pojavila godinu nakon njegove smrti.
1) Adamir Jerković: “Magle nad Bosnom”, Almada, 2022. i Schmidt, idite kući!, Bosnjaci.net, 3. 4. 2023.
2) Faisal ibn Abdulaziz al-saud (1906 - 1975) bio je kralj Saudijske Arabije od 1964. do 1975. godine. Nastojao je popravi finansije zemlje i provesti određene reforme, među kojima je bilo uvođenje ženskih škola i televizije. Kao antikomunist nastavio je politiku savezništva sa SAD-OM. Nastojao je natjerati zapadni svijet da prestane podržavati Izrael pa je pokrenuo veliki naftni embargo koji će dovesti do Prvog naftnog šoka. Ubijen je u atentatu.
3) Faisal ibn Abdulaziz al-saud (1906 - 1975) bio je kralj Saudijske Arabije od 1964. do 1975. godine. Nastojao je popravi finansije zemlje i provesti određene reforme, među kojima je bilo uvođenje ženskih škola i televizije. Kao antikomunist nastavio je politiku savezništva sa SAD-OM. Nastojao je natjerati zapadni svijet da prestane podržavati Izrael pa je pokrenuo veliki naftni embargo koji će dovesti do Prvog naftnog šoka. Ubijen je u atentatu.
4) Crans Montana Forum je nevladina međunarodna organizacija osnovana 1986. Filozofija osnivača je izgradnja boljeg svijeta. Blisko sarađuje sa vladama, međunarodnim tijelima i organizacijama kao što su UN, UNESCO, UNIDO, EU, Vijeće Evrope, OFID i druge.
5) Süleyman Demirel je bio sedam puta premijer Turske. Zbačen je sa premijerske funkcije u udaru 12. 9. 1980, kojeg je predvodio general Kenan Evren. Poslije iznenadne smrti Turguta Özala 1993, Velika narodna skupština izabrala ga je za novog predsjednika Republike. Bio je najčešći domaćin predsjednika BIH Alije Izetbegovića.
6) Alija Izetbegović, “Sjećanja”, Sarajevo, TKD Šahinpašić, 2001. Šire vidjeti.
